Upitaj briški hrast istinu On je zna u to vjeruj Ne sumnjaj, neg’ je ozaruj Brig je na se obukao crninu Upao je u tamnu kaljužinu   Oruđe i oružje

»Sve mi se krv u žilama ledila od bure čabuljske. A volio sam uvik proliće podno svoga Briga. Zapravo, volio sam bosonog prić priko plićih dijelova Lištice, pa materi u

Posvećeno tebi, dragi brate, tebi od kojega me dijeli mnoštvo ljeta, tebi zbog koga me često obuzme sjeta. Da je nebo drukčije htjelo, ti i ja hranili bismo se mlijekom

Kako kažu da u ratu nema pravila, dadoh si slobodu pričati umjesto zidova, iako hladnih, punih sjećanja na plamen i muku, toliko punih sjećanja da moraju ispričati svoju priču. Dan

Začu se tišina. Ptice kao da su sve popadale, vjetar prestao puhati, a Sunce sjati. To je bio prvi otkucaj.   Drugi se otkucaj začu. Nema više strijela što se

Na kamenu tvrdom gdje suze se slijevaju, križevi šute, al’ rane ne prestaju. Tu pade nevina, sveta krv čista, u noći gdje ljubav s nebom se spaja i blista.  

Stojim ovdje već stoljećima, tih, nepokretan i trajan svjedok vremena koje se mijenja. Naizgled sam tek zgrada od kamena, hladna i nijema, ali ako staneš, ako osluhneš, čut ćeš me.