Zagreb, 10. lipnja 2012. (IKA) – Pod predsjedanjem gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića 9. lipnja u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu održana je peta sjednica Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij.
Nakon pozdrava predsjedatelja, uvodno izlaganje »Kako izbjeći zlopamćenja u suočenju s brojnim negativnostima u prošlosti« održao je dr. Jure Krišto. On u našoj zbilji vidi dvije nepomirljive »priče« koje treba pomiriti stvarajući treću, koja bi bila prihvatljiva za sve. Jedna priča počinje tijekom 19. st. i intenzivira se na početku 20. i još traje: hrvatski narod se oslobodio tuđinskog (habsburškog i ugarskog) ugnjetavača i ujedinio se sa slavenskom braćom i tako postao jedan narod, koji je pod vodstvom Komunističke partije dostignuo svoje visove u borbi s fašističkim neprijateljem. Druga koja je bila latentno prisutna od 19. st., ali potiskivana i smatrana opasnom, a danas se pokušava afirmirati: samosvojan hrvatski narod napravio je najveću pogrešku tvrdeći da je jedan narod sa Srbima i napose ujedinivši se s njima u zajedničku državu iz koje je izišao i postigao državnu samostalnost uz cijenu velikih žrtava ali svojim vlastitim snagama. Prema mišljenju dr. Krište, trebalo bi nastojati oko usvajanja sljedeće nacionalne priče: Hrvati su dosta kroz povijest politički lutali, a najnovija stranputica bila je odluka o zajedničkoj državi sa Srbijom. U nastojanju da prekinu takav savez učinili su još veće pogreške, sklapajući savez sa zločinačkim režimima i sami čineći zlo. Jedni su potražili savezništvo s fašistima i nacistima, drugi s komunistima. Tako razjedinjeni činili su zločine protiv drugih i još više jedni protiv drugih. Pobjednici su se dodatno prekomjerno osvetili pobijeđenima i zaveli diktaturu koja je također za posljedicu imala žrtava. Osvijestili su se kad ih je napala Srbija, kojoj su se pridružili domaći etnički Srbi, te ujedinjeni pobijedili i postigli vlastitu državu.
U raspravi je istaknuto da prihvatljivi okvir za zajedništvo nije moguće ostvariti dok god se za polazište uzimaju pobjednici i poraženi, ova ili ona ideologija. Potrebno je krenuti od nevinih žrtava jednih i drugih i njima zajednički izraziti poštovanje. To je praksa Crkve koja se okuplja oko nevine žrtve Isusa Krista i svojih mučenika. Pri tome se valja uvijek voditi ljubavlju prema istini koja ima uvijek osloboditeljsku snagu, pa i u našem slučaju. Nažalost, ona se često žrtvuje za račun nekih sumnjivih i ideoloških i sebičnih konstrukcija. Rekao je jedan sudionik: »Kad sam izišao iz Hude jame, bio sam drugi čovjek«. Istina s kojom se suočio bila je za njega otkrivenje. Nije kršćanski ni civilizacijski relativizirati zločine ili prepustiti zaboravu stradanja tolikih nevinih žrtava, ali u isto vrijeme ne dopustiti onečišćenje memorije onim osjećajima koje su imali počinitelji zločina. Treba dobrotom i praštanjem prekinuti spiralu zla, kako je govorio Ivan Pavao II. Zaključeno je da će se Komisija povezati s teološkim učilištima u svrhu produbljivanja teološkog značenja o mučeništvu.
Na sastanku je zaključeno da posjeti mjestima stradanja i obilježavanja raznih obljetnica stradanja žrtava trebaju biti popraćeni molitvom i izrazima poštovanja prema njima, a ne raspirivanjem netrpeljivosti i mržnje te jačanjem osobne ili stranačke pozicije protiv nekoga. To nije dobro nikada, ali neka se bar spomen na žrtve time ne truje. Komisija je izrazila žaljenje zbog odluke Hrvatskog sabora o odustajanju od pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu.
Članovi Komisije osvrnuli su se na međunarodni znanstveni skup »Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine«, održan u Zagrebu 25. i 26. travnja te izrazili zadovoljstvo kvalitetom organizacije, izlaganja, kao i odazivom. Tema i organizacija sljedećeg znanstvenog skupa bit će određena na sljedećoj sjednici Komisije. Svi se slažu da je to dobar početak za sustavan i dugotrajan rad. Do kraja godine pripremit će se zbornik sa svim iznesenim radovima na skupu, a Hrvatska vjernost, glasilo za hrvatski martirologij, donijet će već za proslavu Dana hrvatskih mučenika na Udbini sažetke tih izlaganja. Izabrano je i uredništvo portala Komisije.
Na sastanku je također zaključeno da i dalje treba raditi na osnivanju povjerenstava za istraživanje žrtava i mučenika u svakoj biskupiji. Istaknuto je da bi za početak mogao poslužiti način kako je to učinjeno u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Na sastanku dekana u Odžaku bilo je očito da je svaki dekan savjesno ispitao stanje poznavanja žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. Izrazili su nezadovoljstvo što su se premalo time bavili u prošlosti, obećavši da će još svojskije prionuti tom važnom humanom, nacionalnom i kršćanskom poslu.
Komisija je uznemirena vijestima da je pod okriljem Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta na netransparentan i gotovo konspirativan način počela rasprava o nastavi povijesti. Zebnju izazivaju naglasci iz rasprave koji su putem medija dospjeli u javnost, posebice svojevrsno prozivanje nacionalne povijesti u sklopu nastave povijesti u osnovnim i srednjim školama. Istodobno imaju spoznaje da nekim znanstvenim i obrazovnim ustanovama koje su željele sudjelovati u raspravi to nije omogućeno. Dio sudionika te rasprave poznat je po relativiziranju Domovinskog rata, a i po pokušaju da se kao kontroverzna osoba prikaže nadbiskup Stepinac. Neki od njih su i inače pokazivali pristran odnos prema problematici žrtava Drugog svjetskog rata, pa Komisija sa zabrinutošću prima obavijesti o raspravi koja bi mogla utjecati na tretman tih žrtava u sklopu nastave povijesti i novih udžbenika koji će biti korišteni u hrvatskim školama.