Golubić, 30. svibnja 2026. (IKA / Lucijana Kožul) – Svečano misno slavlje u čast Gospe Lurdske, Boga i Domovine na Dan državnosti Države Hrvatske danas je, u subotu 30. svibnja, u crkvi bl. Alojzija Stepinca u Golubiću kraj Knina predvodio fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Sluge Božje fra Andrija Topić i 49 braće«. Uz fra Miljenka suslavio je župnik fra Ante Čavka.
Svečanost je počela krunicom u špilji Gospe Lurdske koja je tijekom vremena više puta paljena i rušena, ali su je vjernici ponovno dizali iz pepela. Potom je nastavljena procesijom od oko pola sata do crkve bl. Alojzija Stepinca gdje je uslijedilo misno slavlje.
U propovijedi je fra Miljenko istaknuo važnost mjesta na kojemu su se vjernici okupili. »Nekada davno tu smo se molili Bogu, živjeli svoj život, pa su onda nadošli povijesni vjetrovi i dobro nas prorešetali i otpuhali. Neki drugi zaposjeli su naša ognjišta i slavili svoja slavlja. No, povijest je išla dalje i mi smo ponovno tu gdje su nam korijeni. Kome trebamo zahvaliti da danas ovdje stojimo ponosno i uzdignute glave? Svojim mišicama? Ne bih rekao. Židovski izabrani narod znao je tako misliti pa je doživio nevolje. Mi smo postupali drukčije. Molili smo se svome Bogu, on je bio s nama i zbog toga sada slobodno ispovijedamo svoju vjeru, slobodno slavimo svoju državotvornost, slobodno vijemo svoje zastave. … Onaj kome je posvećena ova crkva, a to je bl. Alojzije Stepinac, uvijek je znao na kojoj je strani. Bio je dijete svoga vremena i to ga nije odvelo na krivu stranu, nego je on svoje vrijeme stavio u službu Bogu i narodu. Glasovito je ono Pastirsko pismo od 20. rujna 1945. kada biskupi Crkve u Hrvata, s njim na čelu, doslovno stavljaju glavu na panj. U lice probisvijetu i čovjeku koji spada među 10 najvećih suvremenih zločinaca Josipu Brozu Titu rekoše glasno što mu pripada. Slijedile su tamnice, pogubljenja, ali oni, mnogobrojni svećenici i puk Božji ostaše na pravoj strani povijesti. … Danas je 50 hercegovačkih franjevaca postalo slugama Božjim te se molimo za njihov zagovor kod Boga i da ih on što prije uzdigne na čast oltara. Puk ih časti od početka nazivajući ih Širokobriškim mučenicima. Nama je se danas sjećati svojih žrtava, svojih mučenika ili jednostavno svojih veličina. Ne dopustimo da nas prevare i umjesto toga zaslijepe krivim vrijednostima i krivim veličinama. Bez obzira bili stariji ili mlađi trsiti nam je se da se to ne dogodi. Zlo nikada ne miruje, ono uvijek želi pobijediti dobro. Rečeno rječnikom današnjeg vremena to znači gajiti kulturu sjećanja. Tuđe cijenimo, a svoje ne zaboravljamo.«
Nakon sv. mise uslijedio je kulturni dio programa na kojem je predstavljena knjiga Mate Rajčića »Zagora, sol i svijetlo naše«. U knjizi su sabrane povijesne i gospodarske prilike Nevesta, Unešića, Drniša i šire, od prapovijesti i vremena kada je unešićki prostor pripadao Petrovoj Gori pa sve do danas. Knjiga donosi duhovne i političke teme vezane za Hrvatsku i BiH, pokazuje širu sliku na ubijene širokobriješke mučenike i sve prognane, osvrće se i daje pregled novijeg doba, vrijeme Domovinskog rata i stvaranja Hrvatske.