Široki Brijeg, 19. svibnja 2026. (Lucijana Kožul) – U Katoličkom tjedniku, XXIV. (XLVIII.), 34., od 17. svibnja 2026., pod naslovom Dokazi zlosilna komunističkog režima neprestano se pojavljuju iz zemlje objavljen je razgovor s fra Miljenkom Stojićem, vicepostulatorom postupka mučeništva »Sluge Božje fra Andrija Topić i 49 braće«. S njim je razgovarao Josip Vričko. U razgovoru se dotaklo mnogo toga važnoga, od pronalaženja posmrtnih ostataka u Hrvatskoj, pravdanja komunističkih zločina uglednijih osoba na našim prostorima pa do obilježavanja Bleiburške tragedije.
Spomenut je i nedavni pronalazak posmrtnih ostataka na Biokovu za koje se pretpostavlja da među njima ima i ubijenih iz Hercegovačke franjevačke provincije. Glede toga fra Miljenko je rekao sljedeće. »Ima još posla dok se ne dođe barem do dijela identiteta žrtava. Nestalih hercegovačkih franjevaca koji su mogli završiti u toj jami ima 15-ak, iako bi neki mogli tu biti s većom vjerojatnošću, kao ona spominjana trojica u medijima. Najprije se Vicepostulatura treba pobrinuti za članove obitelji koji bi mogli dati uzorke krvi za analizu, nakon toga treba uzeti DNK uzorke iz posmrtnih ostataka ubijenih, usporediti rezultate i ako se poklope, pronašli smo dotičnoga«, zaključio je fra Miljenko.
Sve se više u medijima daje prostor političarima i osobama na visokim funkcijama koji javno podržavaju komunizam i njegove zločine te tako gaze po žrtvama tog pokreta. Fra Miljenko je to ovako komentirao: »Unatoč jasnoj osudi EU-a i njezinim raznim rezolucijama i deklaracijama, unatoč deklarativnoj osudi u Hrvatskom (nekada državnom) saboru, u Parlamentu Federacije BiH, u hrvatskom društvu s obiju strana granice, nije došlo do jasne osude komunizma i tako nužna pročišćenja društvenog života. Stoga su se pripadnici ili nasljednici tog propala režima, uz pomoć raznih zlosilnih kretanja u međunarodnoj zajednici, razgalamili jer im se čini da se još nešto može spasiti. Ne može! Zbacili smo okove te žrtve svakim danom sve jače i jače progovaraju. Izlaze na svjetlo dana, poput Lazara iz Svetog pisma, a mi im se tako radujemo. Nikada ih nismo zaboravili i ne ćemo. Mi smo njihovi zaštitnici ovdje na zemlji, a oni naši gore na nebu. Znamo da su mnogi ubijeni, ne samo kao pravi domoljubi, nego i kao pravi kršćani.«
Na pitanje je li vrijeme da se zabrani crvena zvijezda, kako je to u siječnju ove godine u prigodi sv. misnog slavlja za sve žrtve ubijene i bačene u jamu Jazovka sugerirao sisački biskup Vlado Košić, fra Miljenko je odgovorio: »Davno je sazrjelo vrijeme za to, od samog kraja komunizma u hrvatskom društvu s obiju strana granice. To zlo nama nikada nije trebalo, niti nam treba sada. Nama treba vjera u Boga, a ne zlo upakirano u brigu za čovjeka. Budimo se kao iz nekog sna ovih posljednjih vremena. Pjevamo domoljubne pjesme, molimo se u svojim domovima i u svojim crkvama, izgrađujemo svoju domovinu te svoje dodire s drugima, naročito zapadnim narodima. Čistimo pritom svoju prošlost da bi nam sadašnjost bila svijetla i budućnost zajamčena.«
Jedno od pitanja odnosilo se na okončanje Drugog svjetskog rata, odnosno da se ta tema zatvori i da se čuje prava istina. Fra Miljenko je ovako obrazložio svoj odgovor: »Po mome, za pristalice zlosilna komunizma znači da je istina, njihova, davno rečena i nema se tu što više prekapati. Za one koji u tu istinu ne vjeruju, ovaj pojam kaže da moramo učiniti sve što je u našoj moći da prava istina, ma kakva ona bila, iziđe na vidjelo. Tek time Drugi će svjetski rat biti završen. Bez toga gradit ćemo društvo na krivim temeljima pa će biti u opasnosti lako se urušiti. Pripadam ovim potonjima. Nezaslužena mi je čast skromno sudjelovati u svemu ovome. Nema ništa ljepše nego kada doprineseš barem mrvicu da onome ljudskom biću zlosilno bačenu u neku zabitu jamu bude vraćeno ime i prezime ili da bude barem dostojno pokopan. Za to se isplati podnijeti svaku žrtvu.«
Cijeli razgovor možete ovdje pročitati.