zašutjela crkvena zvona
umjesto molitve
krv zemljom teče
zanijemješe orgulje
i akordi Hosana
i Aleluja
pred crnim cijevima
pognute fratarske glave kleče
odvedoše ih
noć ih pozoba crna
u vrtačama
gdje neprohodni su puti
kosti im sakri zemlja
koju miluje
uveli list žuti
utihnuše anđeoski glasi
u crkvi kraj svetoga oltara
grimiz se iz habita prosu
zanijemješe usta
i mlada i stara
posljednji put
poljubiše voljenu zemlju
u smrtnome hropcu
a duša se iz mučeničke krvi vinu
u zagrljaj svome
nebeskome Ocu
Zdravko Nikić