U sate nemira i malodušja
kad uvjerit te hoće
ljute sile noćne
u naumu svojem moćne
kako Hrvat i Božji
isprazno je biti…
…Ti, brate,
srcu svome um približi;
olovku uzmi i napiši –
66
Poniznim dostojanstvom
dušu nahrani;
znakom križa
ti zahvali
bratu svomu fra Andriji,
fra Krešimiru i fra Augustinu,
fra Zvonki i fra Rudi,
fra Korneliju i fra Žarku,
fra Ludoviku, fra Viktoru…
I svima koji su časno pali
bez nauma općeljudskog
da ime im se proslavi.
Čisto sjeme to je
krša moga ponosnoga
što iz kamena hercegovačkog
to sve jače klija,
što god ga bijes i srdžba
neukih i zlobnih,
lažnim sjajem moderniteta
zavedenih
dublje zatrti htjela.
Ti, brate,
znaj!
Istinu pred sobom imaš;
istinu pred svijet iznesi;
istine se nikad
ne boj,
jer si tek onda
svoj
kad te s korijenom tvojim
u prirodno stanište posade.
Što iz kamena izraste,
čvrst korijen imade,
jer s vjerom Božjom ostade.
Sinove i kćeri svoje
istinom tom nahrani.
Ne boj se!
I hrani
Kristovu vjeru svetu.
Ivana Vukšić