Široki Brijeg, 2. studenoga 2020. (Ivana Karačić) – U novom broju Katoličkog tjednika, od 1. studenoga, izišao je članak o Groblju mira na Bilima. Sugovornici u članku bili su fra Miljenko Stojić, povjerenik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij te vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće, Ilija Ile Vrljić, predsjednik Udruge Mir internacional i predsjednik Organizacijskog odbora za izgradnju Groblja mira, Anita Martinac, voditeljica administrativnog ureda i Središta HSK za istraživanje posljedica totalitarizama u BiH. Uz njih su bili i Jelena Ćorić, voditeljica informativnog ureda i Drago Bošnjak koji nadgleda radove i brine za grobljanski prostor.
Namisao Groblja mira na Bilima proistekla je iz rada Vicepostulature na čelu s fra Miljenkom Stojićem. »Tražili smo posmrtne ostatke naših fratara i uvijek kad bismo ih pronašli negdje, pitao sam se: A što s civilima? I onda smo jednom prilikom razgovarali o masovnim grobnicama na području Širokog Brijega te sam pitao tada jednoga profesora prava postoji li neki zakon po kojemu bismo mogli početi iskapati civile. Rekao je kako trenutno ne zna ali će se javiti, što je i učinio za dva-tri dana. Tada mi je saopćio da postoji jedan zakon o uređivanju grobišta na području neke općine i onda smo krenuli putem toga zakona te 2009. prvi put ustanovili jedno povjerenstvo, dotično na području općine Široki Brijeg, nazvano Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća.« Nakon toga su se ovakva povjerenstva pokrenula i u drugim općinama, sad ih je ukupno devet. »Kada su se povjerenstva umnožila, sastali smo se i napravili jedno koordinacijsko tijelo. Uvidjeli smo ubrzo kako bi se trebalo krenuti korak dalje te smo uputili zamolbu HNS-u BiH sa zamolbom da ustanove jedan odjel. lzišli su nam u susret i ustanovljen je Odjel za Drugi svjetski rat i poraće. Kroz sve ovo, budući da smo pronalazili mnoge civile i druge pobijene, morali smo razmišljati gdje s njima te se tako rodila ideja Groblje mira.«
Ilija Ile Vrljić govorio je o tijeku izgradnje. Mjesto Bile su izabrali zbog prostranosti a i povijesnog značaja, tu su se vodile mnoge bitke tijekom Mostarske operacije. Godine 2015. krenula je izgradnja infrastrukture, 2016. izgrađena je crkvica koju je tadašnji biskup Ratko Perić posvetio sv. Josipu Radniku, kosturnica je završena 2017. i tada su bili prvi ukopi žrtava koje su pronađene u masovnim grobnicama. Groblje je organizirano u četiri polja: A, B, C i D, a križevi su poredani ukrug tako da su okrenuti prema središnjem križu. Središnji križ je postavljen kao replika Vukovarskog križa koji predstavlja stradanja u posljednjem ratu. Darovao ga je grad Vukovar.
Anita Martinac osvrnula se na društveni odjek Groblja mira. »Uvijek napominjem da je važna kultura sjećanja, važno je buditi svijest ljudi i ovo je jedan način dostojanstvene borbe za istinu. Nažalost, totalitarni komunistički režim je godinama stvarao krivu sliku, odgojeni su naraštaji i naraštaji koji su rasli uz krivu predodžbu. Bez prevelike priče – završavanjem popisa pobijenih koje radimo, jasnim predočenjem svakog imena i prezimena s godinama rođenja i stradanja, dat će se jednu potpuno drugu sliku. Činjenica je da je mnogo više žrtava koje su nastradale nakon Drugog svjetskog rata nego li tijekom njega.«
Groblje mira je područje gdje su neki prvi put našli dostojanstveno mjesto da mogu zapaliti svijeću za svoje pokojne, jer kada se prođe kroz polja križeva i vidi godinu 1945. shvati se da je uglavnom riječ o nestalim osobama. Nažalost još uvijek ta mjesta stradanja, odnosno grobišta nisu sva otvorena, nego vrlo mali broj njih, a pretpostavlja se da ih je ukupno oko 1.700 s 10 pa na tisuće stradalih u takvim jamama, grobnicama, rudnicima…
Kipar Ilija Skočibušić priprema kip Pietà jer znamo da su i ove žrtve primljene u krilo Božje, baš kao što na tom kipu Gospa prima u krilo mrtvog Isusa. Stajat će vani kraj jarbola sa zastavama i tu će se najlakše moći zapaliti svijeća za pobijene i pomoliti za njih.
Cijeli članak u pdf obliku možete pročitati ovdje.