Jednoga tužnog dana godine četrdeset pete
nad Široki Brijeg nadvila se tama.
Zločina strašnog franjevci su bili mete,
ta neizmjerna žalost i tvrdi hercegovački kamen slama.
Bliski kao braća, kao suza i oko,
na svoje nisu dali pa im noževe zabiše duboko.
Na haljinama fratarskim odriješiše se čvorovi,
ono što nakon toga uslijedi strašni su i mučni bolovi.
Stijena i duša naroda našega oni su bili.
I vjere se Kristove nikad nisu postidjeli.
Zbog toga ih neprijatelj preziraše snažno,
krvlju njihovom povijest obilježiše važno.
Darovali su svoje živote toj zemlji tvrdoj,
tijelu njihovu nek’ je vječni pokoj.
Duh njihov još nad Širokim Brijegom bdije,
jer žrtva njihova zaboravljena nikad nije.
Anđela Glavaš
9.a r., OŠ A. B. i Stanislava Šimića, Drinovci