Utihnuše zvona,
nastade tišina,
tuga je sada glasna.
Teški koraci prodiru
iz dubine, oni dolaze
namjera je jasna.
Ne boje se smrti,
ne boje se Boga,
idu od Briga do Mostara.
Unose zlo, unose nemir,
proliše krv
nedužnih fratara.
Pljunuti na križ,
skinuti habit,
ni u mukama ne htjedoše.
Gorke suze
naši fratri
pod zemljom ostaviše.
Spomen na njih
neizbrisiv je,
vječno ga Hercegovina nosi.
Šezdeset šest milih duša
za vjeru minuše
izmučeni, gladni, bosi.
Molite odozgo,
i za neprijatelja
i za nas grješne ljude.
A mi ćemo
za zemaljsko zlo
da ga više ne bude.
Gabriela Ćubela