Bljeskovi svjetlosti zastiru zvijezde
oganj se propinje, slavoluk stvara,
duše svetih diže Bogu,
crvenog zmaja u bezdan obara.
Noć je, nitko ne zna kada
Dan će novi svanut nama…
Nada ne postiđuje!
Luč za luči gasio dušman,
trnuo spomen, ušutkao usta.
Al’ kamen pjeva poljem i humom,
istina zbori tišinom pustom.
Zapretan oganj u pepelu boli –
tijela svetih griju grudu.
Svaka joj stopa oltarom posta,
krv mučenika plodi slobodu.
Mira i dobra sinove mnoge
daruje nebo vjernomu puku:
jer svako zrno stostruko rodi
vjerom i nadom i ljubavlju žarkom.
s. M. Karmen Kalogjera
** Tekst ove pjesme nadahnut je sudbinom 66 hercegovačkih franjevaca mučenika. Događaji su promatrani iz perspektive vječnosti. Opisani su u slikama. Ono što je ljudskom oku bilo sakriveno, Božjem oku je jasno: sudbina mučenika i sudbina mučitelja.
Zlo ne može opstati koliko god se pokazivalo moćnim i ulijevalo strah u duše. Po riječi Isusovoj: »Kažem vam, ako oni zašute, kamenje će progovoriti!« (Lk 19,40)
Na Širokobriške mučenike se aludira u refrenu i drugoj strofi pjesme. No, tim slikama uključena su i sva ostala mjesta stradanja hercegovačkih fratara.
Krv mučenika sjeme je novih kršćana. (Tertulijan) Bogu hvala, plodove vidimo danas!
Među strofe, u notnom zapisu, ubacuje se pitanje naroda kroz desetljeća i odgovor vjerničkog srca: »Nada ne postiđuje!«. Uzeta je melodija širokobriješke »Stala plačuć tužna Mati«, kako bi se tekst utjelovio u konkretni kraj.