23. lipnja, 2021.

RADIMLJA: SVETA MISA I KOMEMORACIJA

Share on whatsapp
WhatsApp
Print Friendly, PDF & Email

Radimlja, 25. svibnja 2021. (ktabkbih.net) – U subotu, 22. svibnja, kod spomenika podignuta 2005., na Radimlji kod Stoca upriličena je godišnja komemoracija s misnim slavljem za sve poginule katolike hrvatskoga naroda u Drugom svjetskom ratu i poraću uz izravni prijenos Radio Herceg Bosne. Nakon što su ovogodišnje stolačke krizmanice predmolile slavna otajstva krunice za vjerne mrtve, župnik don Rajko Marković pozdravio je sve koji su se okupili na spomen-činu žrtava Drugoga svjetskog rata i poratna vremena na čelu s predvoditeljem misnoga slavlja mons. Ratkom Perićem, biskupom u miru. Dobrodošlicu je poželio i svim svećenicima, časnim sestrama te predstavnicima civilne i političke vlasti, vojske i policije. Uslijedilo je polaganje vijenaca pokraj spomenika uz koji su stajali članovi HKUD »Stolac« kao počasna straža. Vijence su položili predstavnici HNS-a, Države Hrvatske, udruga i institucija hrvatskog naroda, općinski načelnici i drugi izaslanici, uz primjerenu glazbenu pratnju župnih pjevačkih skupina »Vidoštačka kraljica« i »Angelus«.

S biskupom Perićem sumisilo je desetak svećenika. Nazočio je i fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Liturgijsko pjevanje vodio je župni zbor »Mladi«, a misna čitanja i molitvu vjernika izgovorili su mladi u narodnim nošnjama.

Uvodeći u misno slavlje biskup Perić je pozvao nazočne na čin kajanja podsjećajući da u Vjerovanju ispovijedaju općinstvo svetih u tri stadija: putujuća Crkva koja je u stalnoj borbi sa silama ovoga svijeta, trpeća Crkva u čistilištu i proslavljena Crkva u nebu. »Bog je naš sudac kojega molimo da nam svima bude milosrdan i blag«, poručio je biskup Perić.

Nakon Evanđelja, koje je navijestio đakon Ivan Aničić, župnik župe Blagaj-Buna don Nikola Menalo održao je propovijed. Najprije se osvrnuo na prvo misno čitanje iz Djela apostolskih u kojem sv. Luka govori o sv. Pavlu dok kao sužanj u Rimu čeka suđenje nakon što se prizvao na carsku vlast. Potom je progovorio o povijesti Trebinjsko-mrkanske biskupije čiji se prvi siguran spomen nalazi u buli pape Benedikta VIII. iz 1022. u kojoj se, među područnim biskupima dubrovačkoga nadbiskupa, spominje trebinjski biskup. »Za života sv. Pavla ovaj je prostor pripadao pokrajini Dalmaciji u koju je Apostol naroda poslao svoga vjernoga suradnika Tita (2 Tim 4,10). Kuda je sv. Tit hodio i kako se nosio sa svojim misionarenjem, ništa ne znamo. Ali nam je drago pomisliti da je njegova misionarska noga mogla stupiti i na ovo tlo i da je kršćanstvo zasađeno u ovim krajevima još u apostolsko doba«, kazao je don Nikola. »Nas je danas na Radimlji okupila komemoracija na strašnu neljudsku tragediju koja je nanesena onima što nose Kristovo ime u svojoj duši posvetom milošću opečaćenoj. To neljudsko ponašanje prolilo je mnogo krvi. To nekršćansko djelovanje u Hercegovini dovelo je do gubitka s katoličke strane: 14 dijecezanskih svećenika (37% od svih biskupijskih svećenika) i 57 franjevačkih svećenika (36% od sve subraće), a zbornik Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u Istočnoj Hercegovini donosi znamenku od 4.515 svih žrtava samo na tlu povijesne Trebinjske biskupije. Uglavnom su to bili kršćani optuženi, pobijeni, bez prava na obranu, bez priziva na vrhovnu vlast, izručeni na križne putove i vlastite brodolome od Bleiburga do Stoca i još dalje, do Makedonije«, rekao je župnik Menalo. Ističući da je srž Pavlove poruke poziv ljudima na obraćenje Bogu, kao i da je sve uporabio za širenje Evanđelja, don Nikola je na kraju poručio: »Braćo i sestre, pripadamo zajednici vjernika koje drži istina o razapinjanju Isusa nakon njegova križnoga puta. Iz Isusova boka potekla je krv i voda, simbol Euharistije koju slavimo za sve žrtve svih ratova i poraća, svih Bleiburga i jama. Neka nas zahvati Kristova ljubav kako je zahvatila sv. Pavla i njegove suputnike kako bismo se ponosili križem Kristovim, Njegovim milosrđem i praštanjem. Iz žrtve se rađa ljubav. Iz križa uskrsnuće. Nakon rata mir. Zar ne bi bilo ljepše čuti nešto o životu novih naraštaja, a ne koliko ih je poginulo? Zar nije ugodnije slušati kako smo biskupija s gotovo dvostruko više svećenika od župa, nego kako je Hercegovina nakon Drugoga svjetskoga rata ostala bez trećine klera? Zar nije milije čuti kako se propovijeda Isusa Uskrsloga, nego da se poziva na progon toga Imena izvan kojega nema spasenja? Neka nas zahvati ljubav Božja kako bismo mogli biti Kristovi svjedoci mira u ovom nemirnom svijetu.«

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x