Naši franjevci, živjeli su za svoju vjeru,
umrli, bili mučeni za nju, za Isusa Krista.
Nipošto se nisu htjeli odreći Boga.
Danas su nam svima u sjećanju, molimo se za njih.
Vjerujem da su na lijepu mjestu kod Boga.
Kada sam bila jako mala, posjetila sam njihove grobove,
zajedno sa svojim roditeljima.
Sjećam se svojih tadašnjih suza,
jer nisam željela posjećivati te njihove grobove.
Tada nisam razumjela niti znala tko su ti ljudi.
Sada, hvala Bogu, znam da su oni jako važni za našu povijest.
Znam da se trebamo moliti za njih.
Srce mi se slomi kada se sjetim mamine i bakine priče o njima.
Pričale su mi, a pričaju i danas, da mi oni trebaju biti uzor.
Da trebam voljeti Boga baš onako kako su ga oni voljeli.
Da trebam biti vjerna Bogu, voljeti svoju vjeru.
Naučili su me da ih ne smijem zaboraviti.
Nisam ih zaboravila, nisam zaboravila priče
koje su mi moji pričali.
U srce su mi urezane,
vjerujem i drugim Širokobrižanima,
bili oni mladi ili stari.
Ne smijemo ih zaboraviti!
Klara Galić, IX. c, I. OŠ Široki Brijeg