Krv na kamenu
i na Brigu jaka kiša
Tamno nebo u plamenu
i plaše se hercegovačka dica
Urušene zidine pokraj nakrivljene smokve
svakog uzdaha prazan odjek
Mokre noge hode kroz krvave lokve
i plamen svijeće gorjet će zauvijek
Mole se dva brata
kroz nepravdu, tišinu i mole
Mole se za svog zadnjeg sata
sada svi čuju te tišine zvuk
Izrekli su svoje zadnje riječi Bogu
obukli su rajska odijela
Ostali su otisci krvavih nogu
i svjetlost s neba salila se bijela
A kiša pada, ne prestaje
nebo se tako otvorilo
Tuga je tu, ne nestaje
odlomio se komadić hercegovačkoga srca
Nicole Glavaš
8. a r., OŠ A. B. i Stanislava Šimića, Drinovci