Široki Brijeg, 24. listopada 2017. (kta / kvrpp bih) – U subotu, 21. listopada, upriličeno je provincijsko hodočašće Školskih sestara franjevki Provincije Svete obitelji na Široki Brijeg. Ovogodišnji krug mjesečnih duhovnih obnova sestre su započele, kako je to već tradicija, zajedničkom duhovnom obnovom na Gospinom Brijegu. Sestra Ivana Džeba, sudionica toga susreta, u svom osvrtu piše o dojmovima i iskustvu s toga hodočašća.
Svoj smo hod započele na mjestu mučeništva širokobrijeških fratara. Poticajnim mislima o širokobriješkim mučenicima, što su ih za nas pripremile novakinje i postulantice, na samom smo početku dana u molitvi i sabranosti pripremile svoja srca, zastajući ujedno i nad žrtvom fratara koji su nam svojom smrću pokazali primjer nepokolebive vjere i pripadnosti Bogu kad je to bilo najteže.
Utječući se njihovu zagovoru, od mjesta njihove smrti uputile smo se prema crkvi gdje nas je dočekao fra Tomislav Puljić, gvardijan širokobriješkog samostana. Fra Tomislav nam je i ove godine poželio bratsku dobrodošlicu na Široki Brijeg uz spomen na neke od najbremenitijih značenja ovoga mjesta počevši od nastojanja prvih fratara koji su u njemu djelovali i koji su se duhovnošću, umjetnošću i znanošću trudili učiniti od njega »brijeg veličanstven, radost zemlji svoj«, pa sve do onih koji su na njemu položili svoje živote. Riječi pozdrava sestrama i zahvalnosti za gostoljubivost braći u samostanu na Brijegu uputila je i provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina. Posebno nas je pozvala moliti za sve bolesne sestre, za sestre koje zbog obveza nisu mogle biti s nama te za dobročinitelje.
Nakon molitve Trećega časa program naše duhovne obnove nastavio se u samostanskoj dvorani. Imale smo priliku čuti više o mučeničkom značenju Širokoga Brijega. O povijesnom kontekstu, o osnovnim podatcima kao i o duhovnoj strani mučeništva pobijenih fratara i civila, o radu i nastojanjima Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« govorio nam je vicepostulator fra Miljenko Stojić. Za rad Vicepostulature od velike su važnosti svjedočanstva o pobijenima, posebno ona iz prve i druge ruke. Mi koji zbog vremenske udaljenosti ne možemo ni imati doticaja s pobijenim fratrima ili s neposrednim svjedocima tih događaja, možemo pomoći rad Vicepostulature svojom molitvom i postom. »Dopustimo mučenicima da grade naše zajedništvo. Ono je uzdrmano kroz protekla vremena jugokomunističkog neljudskog sustava, a nastavlja se i danas preko liberalnog sustava okrenutog profitu. Možda mislimo da ne možemo puno učiniti. Ma možemo. Počnimo se više zanimati svime ovim izrečenim ovdje i počnimo moliti i postiti. To je najjače oružje za pobijediti tamu koja nam se nudi. Nemojmo dopustiti da nam vjeru pretvore u društveni osjećaj. To se dogodilo kršćanstvu na Zapadu. Zbog toga je ono bogato novcem, a siromašno duhom. Nije onda čudno kako propada. Da zaključimo. Čašćenje mučenika trebalo bi nas voditi prema Presvetom Trojstvu, prema punini života i sreće. Kad je Crkva bila najživotvornija, kao u vremenu mučenika, bilo je prošireno štovanje Kristova križa. Razumjeti povezanost Presvetoga Trojstva i Kristova križa znači razumjeti ono bitno što je potrebno za spasenje čovjeka. Ne možemo ustrajati u kršćanskoj vjeri ako pošto poto nastojimo izbjeći križ i teškoće. To nam nastoji utrapiti današnja uljudba. Mučenici, pak, svjedoče o darivanju, o nadi. Poslušajmo ih i uživajmo u životu unatoč svemu«, zaključio je fra Miljenko.
Po završetku predavanja, pripremale smo se za sakrament pomirenja. Naš duhovnik fra Tomislav Pervan uputio nam je nekoliko riječi kojima nas je podsjetio kako je upravo ispovijed velik i nepojmljiv Božji dar te kako nas je Isus preko svete Faustine pozvao »ući na vrata milosrđa«.
Središte dana i naše duhovne obnove bila je sv. misa koju je predslavio fra Miljenko u suslavlju s fra Tomislavom koji je održao kratku propovijed. Fra Tomislav se osvrnuo na mučeništva ranijih stoljeća te današnja mučeništva nerođene djece. Istaknuo je da društvo sve više propada jer iz svog središta izbacuje Boga, a na njegovo mjesto uzdiže čovjeka. Naglasio je, također, veliku ulogu Blažene Djevice Marije u povijesti spasenja te je za nas od velike važnosti u svojim se molitvama više okrenuti Mariji i molitvi krunice.
Nakon mise i zajedničkog ručka, uslijedio je glazbeni program koji su pripremile postulantice, novakinje i sestre juniorke. Razišle smo se obogaćene novim spoznajama.