Međugorje, 10. veljače 2025. (Velimir Begić / radio-medjugorje.com) – »Poseban je ovaj dan, 10. veljače, u novijoj memoriji našega naroda i Crkve na ovim prostorima. Danas se spominjemo zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, kojega su komunisti ubili, a kojega je veličanstveno Ivan Pavao II. proglasio blaženim 1998. Mi smo večeras ovdje i zbog naših mučenika i ljudi koji su pobijeni iz ove župe i s ovih prostora u prošlom stoljeću, a i naše braće franjevaca koji su isto tako stradali sa svojim pukom.
Mučenici nam pokazuju put, i večeras dok molimo njihov zagovor, molimo Gospodina da nas učini dostojnim koračati njihovim stopama, a njihove stope su stope samoga Krista«, kazao je u Međugorju na Stepinčevo fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije uvodeći u misno slavlje na kojem se večeras molilo za franjevce i puk iz međugorske župe koji su stradali u Prvom i Drugom svj. te Domovinskom ratu.
Prije sv. mise bila je i molitva kod spomenika na temeljima stare crkve, a zatim je u crkvi sv. Jakova u Međugorju uslijedila molitva krunice i sv. misa na kojoj su uz fra Jozu Grbeša sumisili međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Andrija Topić i 49 braće« fra Miljenko Stojić te još 12 svećenika.
Ovo su franjevci iz međugorske župe ubijeni za vrijeme Drugoga svj. rata: fra Jozo Bencun, fra Marko Dragićević, fra Mariofil Sivrić, fra Grgo Vasilj, fra Jenko Vasilj i fra Križan Galić. U Prvom svj. ratu iz međugorske župe poginula je ili nestala 61 osoba. U Drugom svj. ratu (najviše u svibnju 1945.) 386 osoba, a u Domovinskom ratu 10 osoba.
Na početku svoje propovijedi fra Jozo Grbeš kazao je kako je u vrijeme globalnih prijevara govoriti istinu uvijek revolucionaran čin. »Tražiti istinu veliki je put i velika je žrtva. S njom nikad nije jednostavno. I danas u naše vrijeme, i u vrijeme naših otaca, i djedova, i majki, i baka i daleko prije njih istinu je bilo teško tražiti i braniti. Kako reče jedan mudrac: svaka istina kao da prolazi kroz tri života; prvo je ismijavaju, onda je nasilno guše pa je tek onda prihvaćaju kao očitu, vidljivu i jasnu«, kazao je fra Jozo naglašavajući da je ona jedna od onih velikih životnih stvari zbog čega je i sam Krist sebe poistovjetio s njom. »Blaženi čovjek, hrvatski nadbiskup Alojzije Stepinac, koji je pogubljen prije 65 godina, jednostavno je govorio istinu. Govorio je istinu moćnicima ovoga svijeta bez straha, uspravno, jasno, odmjereno, čestito… I on nas uči nešto veličanstveno: uči nas da je istina jednako Bog, da govoriti istinu znači biti Božji čovjek. Oni koji govore istinu sveti su ljudi, jer sveti ljudi uvijek govore istinu. Stoga, želimo li biti sveti, govorimo istinu. Uvijek i svugdje. U zgodno i nezgodno vrijeme, u teško i lagano. Govoreći istinu čovjek postaje svet. To bijaše Stepinčev put«, kazao je fra Jozo Grbeš i dodao kako je pola istine obično velika laž.
»Istina u malim dijelovima, ili svojim polovicama, postaje oruđe laži, obmane, nasilja i čistoga zla. Laž je zlo i ono nema budućnosti. Režimi koji progone istinu padaju, jer laž nema vječnosti. Istina ju jedino ima. To je Stepinčev put i primjer«, kazao je fra Jozo pa nastavio: »Čovjek koji govori istinu uvijek se osjeća jako dobro. U mučnim vremenima uz nju se čovjek osjeća sigurnim, jer Kristove riječi da istina oslobađa daju svakoj osobi snagu i smisao. Zbog toga ljudi istine mogu uspravno kazati: Bolje je da me mrze zbog onoga što jesam, nego da me vole zbog onoga što ja nisam. To je Stepinčev put i njegovo svjedočanstvo.« Fra Jozo Grbeš kazao je i kako je svaki svetac zaštitnik neke vrijednosti, krjeposti, mjesta ili profesije te kako je blaženi Alojzije Stepinac zaštitnik govornika istine, pomoćnik svima koji nju traže, nju štite i nju svjedoče. »Ako tražite istinu i ako vam je život težak zbog nje, molite se njemu«, kazao je fra Jozo pa naglasio i kako veliki Alojzije Stepinac stoji na čelu velikog broja svećenika, sestara, bogoslova i stotina tisuća ubijenih nevinih ljudi na stratištima i križnim putovima. »Narod koji ima toliko mučenika i toliko svjedoka istine apsolutno ima budućnost. Stoga, ne bojmo se! Slijedimo njih, slijedimo istinu, živimo ljubav, onda će budućnost i vječnost biti naša«, pozvao je fra Jozo koji se na kraju osvrnuo i na ubijene franjevce, kao i na više od 450 ljudi iz male međugorske župe koji su poginuli u ratovima i sukobima. »Moju braću su ubili. Njih 66, i ovu braću iz Međugorja. Neke ubili metkom u glavu, neke objesili, neke ubili pa bacili u rijeku Neretvu, neke ubili u postelji stare i bolesne, neke svukli doslovno s oltara u vrijeme najsvetijeg čina sv. mise, ubili i bacili negdje, neke, pak, ubili dok su hodali sa svojim narodom prema slobodi… I svijet kao da se stalno vrti u svakom naraštaju, u svakom stoljeću, na svakom kontinentu i u većini država… Kao da se vrti u tom neprekinutom krugu zla i dobra, istine i laži, mučeništva i svjedočanstva. Mi smo poglavito i iznad svega kršćani. I ako smo kršćani, onda kršćani moramo biti uvijek i mora nam uvijek stati do istine, stati do praštanja i do ljubavi«, kazao je fra Jozo te zaključio kako kršćanstvo u našim običnim životima i u velikim stvarima prekida lance zla snagom istine, snagom praštanja i snagom ljubavi pa nas nema čega i koga biti strah, možemo živjeti onako kako nas Krist uči.