Njih 66 braće voljeli su Boga
i svakoga brata svoga.
Za Njega su prinijeli žrtvu,
tijelo im neprijatelj ubi u vrtu.
Zaboravit se ne će svaka ta večer
dok je hrvatskoga puka.
Jer da se dođe do Božjih vrata,
životna mora biti mučna cesta.
Križ svoj nosili ste čvrsto i ponosno,
naviještali vjeru Herceg Bosnom glasno.
Sjetiti vas se nikada kasno nije,
narod vaš za vas i sada suze lije.
Pišem ovaj stih, molim molitve u glas,
prebirem krunicu da nam Bog dadne spas.
Za nas vi, braćo, molite s nebesa,
da ne budemo od samoga mesa.
Kroz jedna vrata ste bačeni,
ali niste dopustili da budete odbačeni.
Sad imate Gospodina k’o druga,
jer ste Njemu bili vjerni sluga.
Vidimo se gore na nebesima,
budemo li raščistili s grijesima.
Ja ću iskreno ovdje za vas moliti,
a vi me za prav život nastojte osokoliti.
Gabriel Prce, III. r., Srednja škola Stolac