Zagreb, 4. veljače 2010. (hakave.org) – Na Portalu Jutarnjeg lista od 3. veljače postavljen je članak s tužnom ispovijesti gospođe Ruth Dajč rođene Perl, Zagrepčanke, koja je izravnom pomoći tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca preživjela strahote Drugog svjetskog rata. Njezino je svjedočanstvo jedno od mnogih koje je u svojoj knjizi o hrvatskom blaženiku Alojziju Stepincu zabilježio u knjizi Juraj Batelja. Zanimljivo je pročitati dijelove svjedočanstva objavljene u Jutarnjem listu (Ruth Dajč: Stepinac me spasio od ustaškog zatvora), budući da se iz njih, kao i iz opreme članka u Jutarnjem listu može dosta toga naučiti o NDH, »narodnoj antifašističkoj« vlasti i samom Jutarnjem listu.
Priča gospođe Dajč priča je o sudbini jedne židovske djevojčice, a zatim i djevojke i žene u doba Drugog svjetskog rata i nakon njega. Ukratko, otac i majka su joj bili zatvoreni kao roditelji partizana, njezinog brata, koji je poginuo u neuspješnom atentatu na ministra u Vladi NDH Milu Budaka. Tako je ostala sama, četrnaestogodišnja djevojčica u Zagrebu, koja se skrivala po tavanima i podrumima, sve dok ju jedna časna sestra nije primijetila u Petrovoj crkvi u kojoj se često skrivala. Čuvši sudbinu male Ruth, časna ju je sestra odvela kardinalu Stepincu, koji joj je organizirao pokrštavanje i krštenicu, čime joj je omogućio život bez skrivanja, tako da je uspjela završiti i medicinsku školu i zaposliti se.
No, time nisu završile muke gđe. Dajč. Još se tijekom rata udala za vršnjaka, Kamila Lipovšeka, koji je koncem rata (kako kaže gđa Dajč, »kad je počeo prevrat«), s obitelji krenuo prema Austriji, iako je još bio učenik. To mu nije pomoglo, nitko se od njih nije vratio s Bleiburga. Nakon rata, gđa. Dajč je susrela svoju majku (koja je kao Židovka preživjela u ustaškom zatvoru u Savskoj ulici u Zagrebu) nakon rata. Kako kaže Ruth: »Obje smo krenule prema našem stanu, i našle smo se na tramvajskoj stanici. I onda smo krenuli dalje.« No, stan više nije bio njihov, u njemu je živjela druga obitelj. Ne treba puno sumnjati da se radilo o antifašistima, koji su i danas vlasnici tog stana, kao što je to bio slučaj s tisućama i tisućama drugih stanova i obitelji.
Čitav članak možete pročitati na stranicama HKV-a ili u pdf obliku.