Piše: prof. dr. fra Andrija Nikić
Predgovor
Nema čovjeka u ovoj državi (Jugoslaviji),
kojega mi nismo kadri staviti pred sud i suditi
(Visoki komunistički funkcionar).
Donosim podatke o hercegovačkim franjevačkim uznicima koji su u namještenim komunističkim sudskim postupcima proglašeni »narodnim neprijateljima« koje je trebalo »popraviti« u udbaškim zatvorima mučilištima: Ćelovini, Zenici, Foči… Prema dosadašnjim podatcima čini se da nijedna franjevačka redodržava (provincija) nije tako ubijana i progonjena, zajedno sa svojim vjernim pukom, da nijedan europski narod nije tako oplakao svoje sinove i kćeri kao što je to moj hrvatski narod oplakao. Podatke sam ustrajno prikupljao četrdesetak godina te ih dopunjivao i popravljao na temelju dostupnih mi pismohranskih podataka. Ovaj je tekst nastao kao nadahnuće Isusovom porukom da istina oslobađa krivce i žrtve i da je treba izreći ma koliko ona bila teška. Uspio sam prikupiti podatke o 91 hercegovačkom franjevcu koje su komunisti htjeli zaraziti mržnjom, ali nisu uspjeli. Oni su živjeli samo za istinu, a ona bijaše njihova jedina suputnica. Namijeniše im križ, a oni su od svoga Učitelja naučili da ga treba nositi uvjereni da sve veliko i sveto mora proći svoju kalvariju. Naši uznici, s kojima sam u Hercegovini razgovarao, nisu rado spominjali mučitelje da ih ne bi prokazali ili uvrijedili. Oni to nisu ni umjeli. Njihovo je životno pravilo bilo: istina se mora saznati, a nesreće se ne smiju ponavljati. Iz njihovih je rečenica bjelodano da ima pravo svjedočiti samo onaj tko ne dopusti da ga mržnja zarazi.
Ostatak članka u pdf obliku možete pročitati ako kliknete ovdje. Slično predavanje fra Andrije Nikića sa simpozija Stopama pobijenih 2009. možete pročitati u doc ili u pdf obliku.