HUDA JAMA: POŠTUJEMO LI NAŠE MRTVE?

Zagreb, 4. studenoga 2009. (Damir Kalafatić / hakave.org) – Hrvatska očito nije zrela za pristup EU, a evo i zašto: Hrvatska je jedina od takozvanih tranzicijskih zemalja, kao i od zemalja bivšeg »istočnog bloka«, koja nije provela lustraciju niti je osudila živuće pripadnike tog zločinačkog komunističkog režima, bez obzira na to što zla komunizma neki »visoki« hrvatski političari nastoje umotati u celofan antifašizma čistog poput suze. U Hrvatskoj se i danas kod sjećanja na obljetnice tzv. oslobođenja namjerno ističe troroga partizanska kapa (»tri roga, borimo se protiv boga«) i komunistički simbol crvena zvijezda petokraka.
Takav je slučaj bio i u Sinju upravo pred dan sjećanja na sve mrtve, Dan svih svetih i Dušni dan, kad je naš nadobudni predsjednik održao svoj antifašistički pledoaje za govornicom urešenom upravo takvim komunističkim simbolima. U Hrvatskoj se za Dan svih svetih nitko od »visoke politike« nije prisjetio jednog mjesta u Sloveniji na kojem je izvršen masakr nad ljudima koji su položili oružje, ali i nad civilima, što je u najmanju ruku uvreda kako mrtvima tako i njihovoj rodbini, ali i »potvrda« demokratske zrelosti onih koji vode ovu zemlju.
Čak i da su svi pobijeni bili zločinci takvu smrt ni beštije nisu zaslužile, a kao mrtvi zaslužuju barem minimum ljudskog pijeteta. Međutim, za razliku od Hrvatske, civilizirana i europska Slovenija se, dakako, sjetila tog užasnog zločina pa su se gospoda iz vrha političke elite naših susjeda: Türk, Pahor i Gantar poklonili žrtvama »Hude Jame«.
Predsjednik države Danilo Türk, premijer Borut Pahor i predsjednik Državnog zbora (slovenskog parlamenta) Pavel Gantar položili su vijenac crvenih ruža pri ulasku u Barbarin rov na mjestu stravičnog partizanskog zločina »Hude Jame« kod Laškog, te se tako o Danu Svih svetih dostojno poklonili svim tamošnjim žrtvama. U tom jednom rovu pobrojano je skoro tisuću trupla žrtava!
Kako je već poznato, trupla su u Barbarinom rovu, okna zvanog »Huda Jama«, otkrivena tek ove godine u ožujku (smrad iz jame širio se godinama!?, nap. a.). Istražitelji dosad na truplima nisu otkrili nikakvih prostrijelnih rana pa se stoga logično zaključuje da su ti ljudi umrli zbog gušenja plinom ili još gore, zbog nedostatka kisika neophodnog za disanje (valjda po uzoru na nacističke plinske komore, nap. a.!).
Dosad je iz Barbarinoga rova izneseno 726 trupala, među njima su i trupla žena (valjda »ustašica«?, nap. a.), prema nalazu Mitje Ferenca.
Sada se čeka da slovenska država nađe barem nekakav dostojan prostor kako bi pokopala njihove jadne posmrtne ostanke. Uzgred, velika većina zvjerski pobijenih bili su pripadnici zarobljene hrvatske vojske, ali i civila, a manji dio su bili slovenski domobrani.
Na pitanje, koliko trupla još skriva rov, Mitja Ferenc je odgovorio da su na svega pet metara prvog »jarka«, dubine oko 48 metara, dosad otkriveni posmrtni ostatci više od 300 ljudi, što upućuje na to da je samo u tom »jarku« oko 2.500 posmrtnih ostataka (ovo je slobodan i dopunjen prijevod sa slovenskoga portala 24ur.com, od 2. studenoga o. g.).
A koliko se trupala nalazi u drugom i trećem »jarku« može se tek pretpostavljati, jer novca nema za iskapanje; nema ga ni Slovenija, a Hrvatskoj, to jest njezinoj političkoj eliti, to je i tako manje važno.
Kao da su tamo neki pobješnjeli mesari marvu poklali.
E sad, u to isto vrijeme naš se predsjednik nalazi u Zadru, ali ne da bi odao počast mrtvima za Dan svih svetih, nego da bi proslavio obljetnicu partizanskog »oslobođenja« grada Zadra i to zajedno sa svojim višim savjetnikom Budimirom Lončarom, koji je nakon rata i »oslobođenja« Zadra bio visoki dužnosnik zloglasnog Odjela za zaštitu(?) naroda, OZNA-e, upravo za to područje! Tko zna, možda sutra dobije i Povelju grada kao počasni građanin Zadra!? Tko zna, možda su i neki »osloboditelji« Zadra nastavili svoj »pobjedonosni« put sve do Laškog i Hude Jame u Sloveniji i počinili ono što su počinili, i to nakon završetka »oslobodilačkog« rata?
Ništa nije isključeno, jer, kako piše Vjesnik od 2.ožujka 2005., Budimir Lončar, visoki dužnosnik KOS-a jugoslavenske armije i savezne UDBA-e, zbog svoje visoke funkcije u represivnom komunističkom aparatu Titove Jugoslavije nema nikakvo političko i građansko pravo u demokratskom sustavu obnašati bilo kakve državne poslove ili dužnosti. Osim toga, sam je sudjelovao u otmici jednog hrvatskog emigranta i bivšeg ustaše u Rimu, koji je nakon otmice utamničen i ubijen u Beogradu 1950. Tjednik Globus objavio je prije deset godina svjedočenje Ivice Krilića koji je izjavio: »… Mogu reći da je jedan od trojice OZNA-ša koji su oteli Jileka bio Budimir Lončar, poslije ministar vanjskih poslova bivše Jugoslavije. Nakon te otmice, Lončar je promaknut u šefa OZNA-e u Zadru.«
E, takvoj Hrvatskoj s Mesićem i Lončarom, bez lustracije i osude totalitarnog Titoizma, bez poštovanja prema žrtvama »Hude« i mnogobrojnih, inih jama…..i nije mjesto u demokratskoj Europi!