Odžak, 27. svibnja 2009. (KTA / I. B.) – U sklopu 12. dana sjećanja na hrvatske žrtve Bosanske Posavine u Drugom svjetskom i u nedavnom Domovinskom ratu, uzoriti Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, u ponedjeljak 25. svibnja predvodio je euharistijsko slavlje na spomen groblju u Posavskoj Mahali kod Odžaka. Sv. misu s kardinalom Puljićem slavilo je petnaest svećenika. Iako je bio radni dan, na sv. misi okupio se lijep broj vjernika.
Sv. misa je započela svečanom procesijom od župne crkve do oko kilometar udaljenog Spomen groblja žrtvama Drugog svjetskog rata. Prije početka sv. mise četvero mladih kroz kratki recital uveli su nazočne vjernike u stradanje hrvatskih vojnika i civila ovoga kraja. Potom je vlč. Mijo Nikolić, župnik u Posavskoj Mahali, pozdravio sve nazočne izrazivši posebnu zahvalnost kardinalu Puljiću što je prihvatio predvoditi ovo misno slavlje. Među nazočnima vjernicima bilo je i tridesetak hodočasnika predstavnika raznih udruga civilnog društva iz Zagreba, predvođenih gospođom Anicom Bošnjak. Na ovom euharistijskom slavlju sudjelovali su i predstavnici općinskih i županijskih struktura: Mijo Matanović, predsjednik vlade Županije Posavske i Luka Jurić, općinski načelnik u Odžaku te prof. dr. Zvonimir Šeparović, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba sa suprugom Brankom.
U uvodu u sv. misu kardinal Puljić je naglasio da smo se okupili iz ljubavi prema žrtvama onih koji su branili svoj kraj i svoje domove, ne da potičemo na osvetu i mržnju nego da molimo za njih, ali i za našu budućnost u ovim krajevima kako nikada više ne bi bilo takvih stradanja.
U propovijedi Kardinal je između ostaloga naglasio: »’Ne zaboravimo ljubav prema onima koji su branili svoje i dali svoje živote. Vratimo dostojanstvo onima koji to zaslužuju. Godinama zbog straha i zabrana nije bilo spomena na mnogobrojne hrvatske žrtve. Ne stidimo se svojih. Istražimo i zapišimo ono što se nikada ne smije zaboraviti.« Potom je kardinal Puljić, pohvalivši nositelje vlasti na lokalnoj razini radi njihove brige u očuvanju spomena na ove žrtve, upitao zašto danas nema hrvatskih predstavnika na višim razinama vlasti BiH na obilježavanju stradanja ovoga naroda kako bi podržali ovaj narod i njegovu želju za opstankom na ovim prostorima. Stide li se oni hrvatskih žrtava, upitao je s puno osjećaja vrhbosanski nadbiskup Puljić.
Na završetku sv. mise nazočnima se obratio prof. dr. Zvonimir Šeparović, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba, istaknuvši da hrvatske žrtve Bosanske posavine zaslužuju osobitu pozornost, ljubav i sjećanje. Zločin prema njima i njihovim potomcima još je veći kad se ima na umu činjenica da se o tim žrtvama nije smjelo javno govoriti pa i u najužem obiteljskom ozračju.
Istog dana u 19.30 u centru za kulturu u Odžaku predstavljen je zbornik radova sa znanstvenog skupa »Da im spomen očuvamo«, održanog prigodom 10. dana sjećanja 2007. Zbornik nosi naslov »Odžak – pouka povijesti«, a u njemu su predavanja biskupa dr. Ratka Perića, prof. dr. Josipa Jurčevića, prof. dr. Mate Artukovića, fra Grge Vilića, vlč. Ante Burića, prof. dr. Tome Vukšića i biskupa dr. Mile Bogovića. U ovaj zbornik uvrštena je i Rezolucija Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina i propovijed biskupa Bogovića koju je on izrekao na sv. misi u Posavskoj Mahali 25. svibnja 2007. Zborniku je pridodan i dokumentarni film pod istim naslovom koji je režirao Mario Raguž, urednik vjerskog programa na HTV-u.
Ovaj Zbornik je uredio i predgovor napisao dr. Ivo Balukčić, odžački župnik i doborski dekan. Knjigu je predstavio prof. dr. Franjo Topić, predsjednik HKD Napredak iz Sarajeva istaknuvši važnost ovakvih pisanih djela kako za našu povijest tako i za našu sadašnjost i budućnost. Prof. Topić je istaknuo da se ne smije lako zanemariti činjenica da je stradalo 3.573 osobe za koje su se točno utvrdili svi relevantni podaci, od imena i prezimena, godine rođenja do nadnevak i mjesta smrti. Ako se tome pridoda još veliki broj onih za koje se ne zna nadnevak i mjesto stradanja, a pretpostavlja se da su nestali negdje na »Križnom putu«, onda se može reći da je stradala trećina Hrvata ovoga kraja. Stoga je na koncu svoga izlaganja prof. Topić predložio da se ovaj Zbornik, ali i druge slične knjige, prevedu i na engleski jezik kako bi se i šira europska i svjetska javnost upoznali sa stradanjima hrvatskog naroda i kako se ne bi moga slušati samo jedna komunistička istina. Nakon prof. Topića govorio je dr. Zvonimir Šeparović na temu »Važnost brige za žrtve«. Iznijevši neke od činjenica što je sve učinilo Hrvatsko žrtvoslovno društvo u vrednovanju žrtve, brizi za one koji su povezani sa žrtvom, prof. Šeparović je ukazao da je krajnje vrijeme da se utemelji i Hrvatsko žrtvoslovno društvo BiH, jer su još mnoge žrtve Hrvata iz BiH neistražene, prešućene i nedostatno vrjednovane.