Reggio Emilia, 13. travnja 2018. (Franca Giansoldati / Il Messaggero) – Otrov koji je godinama trovao međuljudske odnose i cijele naraštaje, ovoga puta otvara prostor za priču o jednoj veličanstvenoj pomirbi. Nakon sedamdeset godina, kći komunista partizana, osuđenog za ubojstvo 1945. jednog mladog sjemeništarca – Rolanda Rivia kojeg je Papa Franjo proglasio blaženim 2013. – javno će zatražiti oprost tijekom crkvenog obreda za čin ubojstva što ga je počinio njezin otac u danima Oslobođenja na području ove pokrajine zatrovanom klimom mržnje, ogorčenja, žestokog nasilja. Kategorija oprosta, na području tzv. »Crvenog komunističkog trokuta«, ima za cilj uvelike nadići samu kršćansku praksu i poprimiti obrise visoko simboličnog čina za cijelu naciju, poput neke vrste kolektivne katarze, spremne i za pisanje novih stranica povijesti, čak i onih najdramatičnijih između pobjednika i pobijeđenih, povijesti osveta, solidarnosti među zločincima, bujanja ideologija. Sve to je toliko snažno da upućuje na put opće pomirbe.
U nedjelju popodne, u župi Svetog Valentina u Castellaranu – malom mjestašcu na jugu pokrajine Reggio Emilia u kojem se rodio Rolando Rivi – Meris Corghi, kći Giuseppea Corghia, jednog od dvojice partizana koji su usmrtili mladića, zatražit će oprost od vjernika za ono što je učinio njezin otac, potkrijepivši to riječima iz Evanđelja i učinivši ih stvarnima. Crkveni obred je pripremio biskup iz Reggio Emilie Massimo Camisasca koji već dugi niz godina ulaže napore za kolektivno pomirenje na ovom području, još uvijek razdiranog posljedicama Pokreta otpora i prijekih sudova koji su djelovali nakon 24. travnja, iako je proteklo toliko desetljeća.
Meris Corghi će otvoreno i iskreno govoriti s oltara ispod kojeg se čuva u staklenom kovčegu tijelo blaženog Rolanda. Uz nju će nazočiti i biskup Massimo Camisasca te će predvoditi sv. misu za 73. obljetnicu mučeničke smrti mladića koja pada točno na sutrašnji dan. Na sv. misu je pozvan i Otello Montanari, partizan koji je prije dvadeset godina prekinuo dugogodišnju šutnju pokrenuvši akciju »Neka se o tome govori«, potaknuvši političku raspravu o povijesnoj složenosti razdoblja nakon Drugog svjetskog rata u pokrajini Emilia.
Potrebu Meris Corghi da ovako javno nastupi potaknula je njezina stara teta prenijevši joj na samrti posljednje riječi partizana Corghia koji joj je u smrtnom času priznao da je on počinio ubojstvo sjemeništarca i da se zbog toga kaje. Veličanstvena je to »gesta pomirbe«. Corghi je bio na čelu bataljuna Frittelli divizije Modena Montagna koja je pripadala Brigadi Garibaldi. Desetog travnja prije 73 godine, on i njegov partizanski drug Delcisio Rioli zarobili su mladog sjemeništarca. Razodjenuli su ga i podvrgnuli ga strašnim mučenjima, poniženjima i zlostavljanjima. Nakon tri dana odveli su ga u šumu, prisilili da iskopa vlastitu jamu i zatim ga ubili. Sljedećeg dana otac 14-godišnjeg mladog sjemeništarca i kapelan don Alberto Camellini pronašli su posmrtne ostatke mladića nakon što su dobili upute o mjestu ubojstva od samih ubojica.
Partizani Corghi i Rioli bili su suđeni i osuđeni, iako su od 22 godine kazne odslužili samo šest zahvaljujući pomilovanju koje su proglasili De Gasperi i Togliatti.