Kao i većina dana, širokobriješka crkva se ponosno izdizala na svom Brijegu. I pomislio bi čovjek da je dan običan, isti kao i prethodni, ali se na Brijegu nešto spremalo, nešto jako zlo i okrutno.
I u gradu se osjećao nekakav strah, nekakva zlobna i zloguka tišina. Sve je odjekivalo napetošću. Partizani su se ushodali po Brijegu i svakim svojim korakom i potezom su oskrvnjivali to sveto mjesto, ali najgore je tek slijedilo…
A oni su znali što ih čeka i bili su spremni na taj strašni i okrutni čin, jer radilo se samo o trenutku kada će zloguku tišinu proparati oštar zvuk mitraljeza. Fratri, taj potporanj vjere našeg naroda, sada su bili na redu za tzv. »čišćenje« tek oslobođenog Širokog Brijega. Ali oni nisu posrnuli pred tom raspuklinom mržnje i smrti, već su se još hrabrije i mirnije, s krunicom u rukama i molitvom na usnama, pripremili za smrt.
U tom trenutku i položaju, čak i netko bez ikakvih osjećaja, ne bi ostao miran i priseban, ali oni jesu. Ostali su takvi jer su bili potpora jedni drugima, jer su znali da im Isus već širi ruke zbog njihove svetosti, ustrajnosti u vjeri i zbog toga što ni u jednom trenutku nisu proklinjali i mrzili neprijatelja, već su im oprostili taj strašni i okrutni čin, baš kao i sam Isus svojim mučiteljima. A Brijeg ?
Brijeg je plakao za svojim fratrima i bio je ranjen, jer fratri su bili srce i duša Brijega. Prije njihova dolaska Brijeg je bio samo pusti brijeg u slici nepreglednog hercegovačkog kamena i krša, ali su mu fratri udahnuli život, dali mu razlog da se još ponosnije i prkosnije izdiže nad svim nedaćama i patnjama svoga naroda. I baš kao što su fratri bili srce i duša Brijega, bili su srce i duša svoga napaćenoga naroda. Ulijevali su im nadu za bolje sutra, pomagali su im, proživljavali su njihove patnje zajedno s njima, a sada su nestali zavivši Brijeg u crno.
I sada nekako u ovo vrijeme, kada se sjećamo njihove mučeničke smrti, Brijeg tiho pusti suzu za svojim fratrima, ali opet dobije nadu kada vidi koliki narod hrli k crkvi da pokaže kako njihova smrt nije bila uzaludna, nego da je urodila još većom vjerom i ljubavlju u svoju vjeru, u svoj Brijeg i svoje fratre.
Ivan Knezović, VIII. r.
Prva osnovna škola, Široki Brijeg