Udbina, 29. kolovoza 2015. (M. R. / laudato.hr) – Treći dan trodnevnice proslavljen je jučer, 28. kolovoza, sv. misom koju je predslavio fra Miljenko Stojić, član Hercegovačke franjevačke provincije i vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.
»Da bismo izbjegli rutinu u svom odnosu prema Bogu, trebamo se staviti pred njegovo lice i dopustiti sebi osjetiti da je on tu, da je živ. Želi nam govoriti, želi nas poučavati, posebno u teškim vremenima«, na početku sv. mise rekao je fra Miljenko Stojić.
Kako Sv. Pavao kaže, vremena su zla. Uvijek je tako bilo, i prije 2.000 godina i danas. »Guši nas recesija, naši sposobni za rad odlaze ponovno u inozemstvo, ratovi su na sve strane, zvecka atomsko i ino oružje. Ne preostaje nam očito ništa drugo nego prokukati, kako to obično činimo. Međutim, taj isti Sv. Pavao kaže nam da trebamo živjeti mudro. A kuknjava i mudrost nikako ne idu zajedno«, rekao je na početku propovijedi fra Miljenko.
Govorio je dalje kako događaje i stanje oko nas trebamo uzeti onakvima kakvi oni jesu. Ne možemo ih na silu promijeniti, jednostavno pobjeći od njih. Ali možemo dopustiti Bogu da uđe u sav taj košmar i počne u njemu stvarati red. I tada će nam svako vrijeme postati vrijeme u kojemu se može živjeti. Jer znat ćemo da nas Bog čuva i da je na kraju pobjeda naša. »Jedan od ljudi preko kojega je Bog djelovao jest Sv. Augustin. Iz životopisa mu znamo da na početku ništa nije izgledalo obećavajuće. Bilo mu je lakše slijediti svoga oca u poganstvu, nego svoju majku u kršćanstvu. Počeo se školovati pa je usput stekao i nezakonitog sina. Na vrhuncu stjecanja znanja, kad je mislio da se svijet rasprostro pred njim, čuo je iznenada dječji glas kako mu govori da uzme i čita Sv. Pismo kraj njega. Rastresen otvorio je poslanicu Rimljanima gdje se govori da se trebamo zaodjenuti Gospodinom, a ne pogodovati požudama. To ga je tako pogodilo da je krenuo putem obraćenja«, kazao je fra Miljenko.
Potreba obraćenja je temeljna poruka evanđelja. »Nas je Bog pozvao da čuvamo i brinemo se ne samo za same sebe, nego i za domovinu koja nam je darovana. Oni kojima se to ne sviđa takvu brigu nazivaju nacionalizmom, šovinizmom i slično. Opet pokvarenost na djelu. Jadan je onaj čovjek koji ne zna cijeniti svoje. Tada, naime, ne zna cijeniti ni tuđe«, istaknuo je fra Miljenko.
Fra Miljenko je dalje rekao kako smo »mi domoljubi, a to nas uči ne samo da ljubimo sebe i svoje, nego čitav svijet. To je prava nesebična ljubav, dok je njihova potpuno zalutala u sebičnost. Svemu su nas tome učili i još nas uče naši branitelji. Na sve moguće načine čuvaju svoju domovinu. Mole Boga ne da im dadne bogatstvo, već da svi zajedno živimo od i za ideale za koje su se oni borili. A nije im bilo lako. Mnogi su bili protiv njih. No, pobijedili su zahvaljujući molitvi i krunici oko vrata.«
Osvrnuo se i na današnje događaje. »Prije nekog vremena internetom je kružila video snimka razgovora s desetogodišnjom kršćanskom prognanicom iz Iraka. Novinar nije mogao doći k sebi od njezine vjere i mudrosti. Umjesto da očajava, tuži se, proklinje ISIL-ovce, ona, između ostaloga, kaže da joj ih je žao jer nisu razumjeli Isusa. A on sve nas jednako voli, svjedoči dalje. Kao da slušamo predavanje o biti kršćanskog mučeništva.« To se, istaknuo je fra Miljenko, s nama kršćanima događalo od samog početka. »Rimska vlast nije nas mogla progutati i zbog toga su se stali redati progoni potpomognuti tadašnjom židovskom vlasti. Nebrojeni su odlazili u smrt pjevajući. Učinili su sve da ne izgube život koji im je Bog darovao, ali kad već tako mora biti onda u tom času nisu mrzili. I zbog toga su jednostavno bili pobjednici«.
Fra Miljenko je kazao kako se u Udbini skuplja naša rasuta povijest. »Ovdje će se, ako Bog da, jednoga dana skupljati i rasute hrvatske kosti. Biskup dr. Mile Bogović i njegovi suradnici imali su hrabrosti ne kukati te krenuti ovim putem. Hrvatski im je narod na tome zahvalan, podrazumijeva se i Katolička Crkva.«
Također je fra Miljenko dotaknuo i sadašnje političko stanje. »Određene snage htjele bi da hrvatski narod nestane, da hrvatski narod barem šuti. A on to ne smije, ako ništa drugo onda zbog ovih mučenika kojih se spominjemo i kojima iskazujemo poštovanje.«
U zaključku nas je pozvao na jedinstvo. »Nema nam, dakle, druge nego si ponovno pružiti ruke, kao na početku Domovinskog rata, da ne idemo dublje u prošlost. Svi smo mi jedno i svi smo mi hrvatska domovina. Lika, Dalmacija, Istra, Zagorje, Hercegovina, Bosna, Boka, Srijem, da ne nabrajam dalje. Svugdje gdje ima Hrvat i katolik tamo je i naša domovina. Ne znači to naravno prisvajati nešto tuđe, nego samo znati kome pripadaš. Budimo zaista svoji.«
Nakon sv. mise održana je projekcija dokumentarnog filma »In odium fidei – Iz mržnje prema vjeri« nastalog u produkciji Laudato obiteljske televizije, redateljice i scenaristice Nade Prkačin i producentice filma Ksenije Abramović.