Mostar, 9. studenoga 2008. (www.bljesak.info) – Vraćanje 12.000 slovenskih domobrana u Jugoslaviju nakon što su se 1945. predali britanskoj vojsci u Austriji bilo je »sramotno« izjavio je u razgovoru za Slovensku tiskovnu agenciju STA John Corsellis, suvremenik tih događaja i koautor knjige »Uspomene na mrtve i preživjele« koju je prije tri godine napisao s nekadašnjim novinarom Reutersa Marcusom Ferrarom.
Sada 85-godišnjak, Corsellis već nekoliko godina lobira da britanska vlada prizna dimenzije i ćudorednu spornost tih događaja, a pred nedavni posjet kraljice Elizabete II. Sloveniji u britanskom je tisku zastupao mišljenje da je to bila dobra prilika za ispriku, do koje međutim nije došlo.
»Vraćanje domobrana u Jugoslaviju bila je jedna od većih akcija britanske vojske kojih bi se morali sramiti«, rekao je Corsellis, dodajući da su slovenski domobrani u južnoj Austriji nakon povlačenja predali oružje britanskoj vojsci, te su smješteni u logore, pa ih je trebala štititi Ženevska konvencija o ratnim zarobljenicima. Umjesto toga, njihov je status redefiniran, pa su nazvani »osobama koje su se predale«, a na predaju su vraćeni u Jugoslaviju iako im je bilo rečeno da ih vlakom voze u zarobljeničke logore u Italiji (Palmanova).
Corsellis je za STA rekao da nema sumnje da je za kasnije pogubljenje oko 12.000 domobrana kriv »Titov režim«, ali da Tito ne bi mogao dobiti domobrane da nije bilo »suradnje britanskih vlasti«, pa bi Velika Britanija morala priznati tadašnje događaje i izraziti žaljenje.
Corsellis je u spomenuto vrijeme djelovao kao bolničar u austrijskom zarobljeničkom logoru Vekktring i tvrdi da je namjera britanskih vojnih vlasti bila vratiti u Jugoslaviju i oko 6.000 slovenskih civila koji su pobjegli s domobranima. No, do toga, kako kaže, nije došlo nakon što se od domobrana koji su pobjegli s vlaka koji ih je vozio na jug doznalo da zarobljenike vraćaju u Jugoslaviju, a ne u Italiju, kako im je bilo rečeno, pa je akcija repatrijacije civila obustavljena.
U razgovoru za slovensku tiskovnu agenciju autor spomenute knjige i suvremenik tih događaja navodi da za vrijeme svog djelovanja kao bolničar u logorima u južnoj Austriji nije znao da su zarobljene Slovence, Hrvate i Srbe nakon povratka u Jugoslaviju pobili »pripadnici posebnih postrojbi Titove komunističke vojske« nego je o tome doznao kasnije, zbog čega je bio šokiran i postiđen. (H)