Hrvatski katolički puče Hercegovine,
niti jesi niti smiješ zaboraviti pastire svoje narodne.
Naše čuvare i branitelje katoličanstva i hrvatstva
od inih zvjerskih napadaja zloslutnoga bratstva.
Bijahu to turobne godine katoličkih vjernika,
našega napaćenoga hrvatskoga puka.
Bijahu to godine kad su mnogi ubijeni,
eto, što bijahu Hrvati, katolici, u habit odjeveni.
Ni četiri i pol stoljeća turskoga zuluma
ne rani Crkvu do bezuma
kako to zlosilno bratstvo i njihovi pomagači učiniše
kada u tri godine njih šezdeset i šest hladnokrvno ubiše.
Pedeset i pet svećenika, sedam klerika i četiri brata laika,
mučenih i pobijenih od barbarskoga oka.
Htjedoše zatrti njihovo postojanje i priznanja,
bez ikakve optužnice, suđenja i znanja.
Htjedoše zatrti žrtvu njihovu –
»Grob nepoznat!«, odjeknu u odgovoru jalovu.
Posljednje počivalište nepoznatim učiniti pokušaše,
al’ se naše vjerske vođe za drukčije pobrinuše.
I evo nas, katolika, Hrvata, Hercegovaca!
Zahvaljujući žrtvi naših franjevaca,
i danas ponosni u svojoj vjeri stojimo
i dragom se Bogu ponizno molimo.
Lucija Rotim, VI. d r. OŠ Vladimir Pavlović iz Čapljine