Međugorje, 10. veljače 2017. (medjugorje.hr) – Na spomendan blaženog kardinala Alojzija Stepinca, 10. veljače, u župi se Međugorje redovito slavi spomen na mučeničku smrt franjevaca koji su u župi rođeni ili su u njoj dušobrižnički djelovali. Tijekom i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, naime, jugokomunisti su ubili 66 hercegovačkih franjevaca. Desetorica od njih rođeni su u međugorskoj župi ili su u njoj bili dušobrižnici. U svetoj se misi toga dana spominje i svih žrtava iz župe Međugorje palih u tijeku Prvog i Drugog svjetskog te Domovinskog rata, kao i ostalih koji su darovali živote za vjeru i domovinu.
Večernje je misno slavlje u međugorskoj župnoj crkvi predvodio fra Mario Knezović u sumisništvu međugorskog župnika fra Marinka Šakote i još 8 svećenika. Fra Mario je u propovijedi između ostaloga kazao sljedeće. »Govoriti o bl. Alojziju Stepincu znači uistinu osjećati duboko duhovno, a onda i ljudsko poštovanje. Znači osjećati duboku zahvalu Bogu za neograničeno veliko svjedočanstvo koje je on, kao i drugi mučenici, očitovao pred javnošću i pred licem cijele zemlje i cijeloga svijeta. S duhovnim ponosom, svjesni poniznosti ljudske, a veličine Božje slavimo blagdan našega blaženika Alojzija Stepinca i molimo se za naše pobijene, mučki izmrcvarene, u rijeke bačene, u škrape i jame pokopane, zavaljene, za nađene i izgubljene, za one kojima znamo gdje im se molimo, kao i za one kojima još ne znamo ni gdje bismo svijeću upalili. Mukom i krvlju, ali i svjedočanstvom veljača 1945. bijaše ovdje u Hercegovini označena. Ali smo svjesni i znamo da upravo krv mučenika rađa plodnim sjemenom novih kršćana. I mi smo zato zahvaljujući tom plodu ovdje večeras okupljeni. … Bio je treći dan suđenja bl. Alojziju, tada zagrebačkom nadbiskupu Stepincu. I trećega dana naš blaženik dobiva riječ i kaže ovako: “Na sve tužbe koje su ovdje protiv mene iznesene odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika smijala. Sada se ne kanim braniti niti apeliram protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego – jer mi je savjest čista – pripravan sam svaki čas i umrijeti.” Tako je u svom govoru pred montiranim sudištem i procesom govorio blaženik. Mogli bismo zaključiti i reći da sve one osjećaje, sve one riječi koje je Krist prošao na svom procesu i svom mučeničkom putu izgovara bl. Stepinac. Snažne riječi, što one koji srcem i dušom vjerski promišljaju moraju voditi u najdublje preispitivanje naših vlastitih odgovara na Božje upite. Na nama ostaje obveza da se duhovno ponosimo, molimo, ali i da svjedočimo za istinu, za koju su ovi naši velikani živote davali.«
Na kraju sv. misnoga slavlja župnik fra Marinko je kazao kako želimo Bogu zahvaliti za svjedočanstvo vjere svih pobijenih. Misno je slavlje pjesmom uveličao Župni zbor »Krist Kralj« iz Čitluka.