Mostar, 5. lipnja 2024. (R. Jolić / franjevci.info) – Upravo je iz tiska izišla knjiga svjedočanstava o pobijenim profesorima, svećenicima i klericima na Širokom Brijegu i okolnim mjestima u prvoj polovici 1945. pod naslovom »Svjedočanstva o ubijenoj gimnaziji«. Riječ je zapravo o zapisnicima s tri simpozija i jednoga okruglog stola, održanih na Širokom Brijegu i u Zagrebu 1993., na kojima su svoja sjećanja iznijeli bivši đaci slavne Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu. Okupio ih je i sve odlično organizirao bivši širokobriješki gvardijan fra Jozo Zovko. Koliko su prevažna ta sjećanja i svjedočanstva najbolje pokazuje činjenica da od više od 50 đaka – internih (sjemeništaraca) i eksternih (vanjskih) – koliko ih je fra Jozo uspio okupiti, danas, nakon 30 godina, više nije živ ni jedan jedini!
Njihova sjećanja redovito nisu samo lijepe pričice, uglađene i romantične zbog odmaka od 50 i više godina, nego često kritična promišljanja o gimnaziji, samostanu, profesorima, drugim svećenicima, samostanskom i gimnazijskom ustroju, kao i o konviktu koji su vodili franjevci za vanjske đake. No, svjedočanstva jasno i nedvosmisleno pobijaju partizanske laži o tome da bi franjevci pucali i na bilo koji način sudjelovali u borbama, a pogotovo ne u kakvim progonima Srba i drugih, te pokazuju da su sve te izmišljotine imale za svrhu pokriti i opravdati brutalne partizanske zločine nad nevinim ljudima. Osobito je na udaru bila gimnazija zbog toga što je bila elitna odgojno-obrazovna ustanova kojoj partizansko-komunistički zločinci ni na koji način u budućnosti nisu mogli parirati, kao i općenito franjevcima i svećenstvu u Hercegovini, nego su oni to riješili na puno primitivniji način: jednostavno su svoje ideološke protivnike tjelesno pobili. I upravo im to narod u Hercegovini nikada nije zaboravio!
Provincijal fra Jozo Grbeš u svome je predgovoru naveo sljedeće: »Ubijena gimnazija znak je brutalnosti komunističkog režima prema intelektualnom radu naše braće, a isto tako prema hrvatskom identitetu na ovim prostorima. U ova vremena nama je govoriti istinu, slušati svjedoke i ispravljati krivotvorine povijesti.«
Organizator fra Jozo Zovko piše: »Ovo je vrijeme kada se zasjenjuju uzori i njihov život. Stoga je važno i potrebno uzeti ovu knjigu koja govori, poučava, nadahnjuje svakoga od nas. To su velikani koji su u školi poučavali i odgajali mlade. I baš ti đaci, kao svjedoci, govore o svojim profesorima.«
A priređivač dr. Ivica Šarac navodi: »Još i danas, poslije gotovo 80 godina, biološki i ideološki potomci jugoslavenskih komunista, stvarnih planera i izvršitelja zločina, opravdavaju ubijanje hercegovačkih franjevaca tezom, plasiranom još u vrijeme moćnoga djelovanja medijske propagande jugoslavensko-komunističkog režima, da su oni navodno sudjelovali u oružanom otporu i prema tome bili legitiman cilj vojnih djelovanja. Da je riječ o gruboj neistini, najuvjerljivije pokazuju i dokazuju iskazi svjedoka širokobrijeških zbivanja 1945., koje je 48 godina kasnije uspio na istom mjestu okupiti fra Jozo Zovko, tadašnji gvardijan širokobriješkoga samostana.«