Zagreb, 15. svibnja 2024. (Ivana Karačić / Glas Koncila) – U članku Luke Tripala o Bleiburgu i Hrvatskom križnom putu Vlado Čutura navodi i komentar fra Miljenka Stojića. Prenosimo Čuturin prilog.
Osim za Hrvatsku, svibanj je mjesec bolnih obljetnica i za BiH. Ne samo što su na križnom putu stradale brojne ondašnje obitelji, nego su osobito mučeništvo tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata proživjeli i svećenici, redovnici i redovnice. Voditelj vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić svjedoči da je stradale hercegovačke redovnike vjerni narod od početka smatrao svetcima. »Čim su okolne žene – jer muškarci su ili bili na bojišnici ili su se krili pred jugokomunistima – čule da su na Širokom Brijegu fratri ubijeni i zapaljeni u ratnom skloništu, pohrlile su vidjeti što se dogodilo. Nisu tada psovale i vikale, nego su se stale moliti. Umjesto njih psovali su i vikali jugokomunisti, potrpali su ih na vojničke kamione i iskrcali dolje u središtu mjesta. No nisu mogli utrnuti vjeru koja se tim ubojstvom još jače rasplamsala«, opisuje Stojić koji je osobno ispitao više od 450 svjedoka mučeništva, a obilje je prikupljene građe i digitalizirao. »Klikom se miša može doći do potrebnoga dokumenta, odnosno istražiti kakve dokaze posjedujemo za neko stratište ili za nekoga od ubijenih. Na temelju toga lako je i izraditi životopis stradalnika ili opis stratišta.«
Kauza za proglašenje »Širokobriških mučenika« i njihove franjevačke subraće blaženima na kraju je prve istražne faze, nakon koje još slijedi biskupijska i rimska. I dok voditelj vicepostulature ističe da ne treba upasti u zamku žurbe, ne propušta primijetiti da je proces već donio duhovne plodove, ali i nove istraživačke poticaje. »Vicepostulatura je bila začetnik općinskih povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskoga rata i poraća, iz čega je izrastao i Memorijalni centar “Groblje mira” na zaravni između Širokoga Brijega i Mostara.« Ta je, pak, inicijativa, podsjeća o. Stojić, duhom srodna zamisli pokojnoga biskupa Mile Bogovića o »Hrvatskom križnom putu«, koji bi povezao mjesta stradanja iz Drugoga svjetskoga rata, poraća, Domovinskoga rata… »Prva postaja bio bi Bleiburg, druga bi bila negdje u Sloveniji, treća na Maclju, a bili bi obuhvaćeni i Vukovar, Radimlja, Groblje mira… Molitelji bi dodavali postaje iz svoje okoline, a sve bi završilo okupljanjem na Udbini početkom rujna. Usto, svaka bi naša biskupija i župa proglasila jedan dan u godini danom sjećanja na svoje žrtve i žrtve svojega naroda. Posmrtni ostatci naših ubijenih, za koje ne znamo tko su točno, pokapali bi se na Udbini. Mislim da bi se time riješili svi prijepori«, zaključio je Stojić.