Široki Brijeg, 1. ožujka 2023. (Lucijana Kožul) – Dr. Hrvoje Mandić bio je 28. veljače gost u emisiji »Povijesne kontroverze« na Trećem programu Hrvatskog radija. Ta emisija usmjerena je na poticanje argumentirane akademske rasprave, njegovanja profesionalizma i kulture dijaloga, temeljeći se na najnovijim saznanjima iz područja povijesnih znanosti i srodnih znanstvenih disciplina. Autor i voditelj emisije je dr. Josip Mihaljević.
U emisiji koja je trajala skoro sat vremena, dr. Mandić govorio je o položaju hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću. Razdoblje Drugoga svjetskoga rata bilo je najteže razdoblje u povijesti franjevačkoga reda u Hercegovini. Pred kraj rata jugokomunističko zauzimanje Širokoga Brijega i drugih gradova urodilo je brojnim ubojstvima hercegovačkih franjevaca. Jugoslavenska je historiografija i publicistika nakon 1945. hercegovačke franjevce označila monolitnom skupinom ustaških suradnika, a Viktor Novak je u svojem protukatoličkom pamfletu Magnum Crimen franjevački samostan u Širokom Brijegu proglasio ustaškom utvrdom iz koje su ponikli organizatori ustaških zločina u tom kraju. Dr. Mandić je objasnio jesu li takve optužbe imale pokrića, kakav je bio odnos hercegovačkih franjevaca prema ustaškom režimu, a kakav prema komunistima te koji su stvarni razlozi više desetaka ubojstava hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću.
U razgovoru se govorilo i o fra Leu Petroviću, tadašnjem provincijalu, o njegovu djelovanju te kako je pomagao svima kojima je mogao pomoći bez obzira na nacionalnost i vjeru. »Spasio je na desetke srpskih obitelji, imam svjedočenja da je spasio i nekoliko Židova, negdje oko 15, uz pomoć fra Dominika Mandića iz Rima. Spašavao je i pripadnike ilegalnog partizanskog pokreta u Mostaru, to su bili aktivisti koji su se oružanim metodama borili protiv kakve takve ondašnje vlasti. Najpoznatiji primjer toga spašavanja bila je Olga Humo, rođena Ninčić, kćer ministra vanjskih poslova Prve Jugoslavije, koji je bio prijatelj fra Lea Petrovića, kao i fra Dominika Mandića u Rimu. Bila je udana za kasnije visoko pozicioniranog jugokomunističkog funkcionara Avdu Humu. Humo je nekoliko puta slao izaslanike fra Leu Petroviću da ga izvuče iz Mostara i da ga spasi. Ali kad imate političku odluku da taj čovjek mora biti ubijen, onda vam ne pomaže nikakav funkcioner jer nema većeg funkcionara od Josipa Broza Tita. Tako je fra Leo Petrović okončao život kao prijatelj narodno-oslobodilačkog pokreta, čiji su ga članovi zapravo ubili. To bismo mogli nazvati kao kontroverzu«, istaknuo je dr. Mandić.
O razlogu zašto su fratri pobijeni teško je dati jednoznačan odgovor, ali dr. Mandić je to ovako objasnio: »Tu ima i puno one komunističke mržnje prema vjeri, a isto tako ima i mržnje prema nacionalnom dobru, ima mržnje prema intelektualcima, prema fratrima koji su zbilja bili jedini intelektualci, jedina elita na području Hercegovine i šire. Ne samo da su osnovali Gimnaziju nego i studij bogoslovije u Mostaru, preteču današnjeg Sveučilišta u Mostaru. Komunisti nisu štedjeli nikoga i ništa. Tako treba spomenuti da su i mnogi civili ubijeni. Samo u Širokom Brijegu, u četiri dana operacije, ubijeno je 78 civila. Poslije kad gledate istraživanja drugih kolega zapažate da je jednostavno nestalo preko 10% pučanstva, najčešće mladih, s područja Širokog Brijega.«
Cijeli razgovor s dr. Hrvojem Mandićem u emisiji Povijesne kontroverze može se pronaći na adresi: https://radio.hrt.hr/slusaonica/povijesne-kontroverze.