Chicago, 10. veljače 2021. (Kristina Raguž) – U SAD-u i Kanadi već više od stotinu godina djeluju naša braća koji dušobrižnički skrbe o naraštajima hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka. Kao dio naše Hercegovačke Franjevačke Provincije oni su ujedinjeni u Hrvatsku franjevačku kustodiju Svete Obitelji sa sjedištem u Chicagu.
Upravo je u samostanu sv. Ante u Chicagu, u utorak, 9. veljače, obilježena 76. obljetnica jugokomunističkog ubojstva naše braće. U predvečerje blagdana Bl. Kardinala Stepinca, u čijem su imenu i žrtvi ujedinjene brojne i velike žrtve Crkve u Hrvata, ova večer je započela čitanjem imena svih pobijenih franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije.
Program je nastavljen slavljem sv. mise koju je predslavio kustos fra Jozo Grbeš, u sumisništvu s gvardijanom fra Nenadom Galićem i braćom iz samostana te fratrima koji služe na hrvatskim župama u Chicagu. Prigodnu propovijed uputio je fra Antonio Musa, a pod misom su čitali i pjevanje predvodili naši bogoslovi na studiju u Chicagu. Fratrima i časnim sestrama se pridružio i vjerni Božji puk te je ovo molitveno zajedništvo i zahvalno sjećanje na našu nevino pobijenu braću postao događaj cijele hrvatske katoličke zajednice u Chicagu.
Fra Antonio je u propovijedi istakao sljedeće. »U ovome tjednu između 7. i 14. veljače naše misli putuju od Širokoga Briga, gdje je udaren temelj svemu onome što su Božji neprijatelji htjeli uništiti, pa do Mostara gdje je hladnu Neretvu ugrijala vruća krv naše braće predvođene provincijalom fra Leom. Naša srca razasuta su ovih dana po tolikim stratištima gdje je Otac laži, obučen u mržnju zločinačke ideologije, razbacao mrtve kosti naših fratara: od Mostarskog Graca, Kočerina, Dubrave kod Knešpolja, Tomića njive u Ljubuškom, do Vrgorca, Zagvozda, Zagreba i tolikih nepoznatih jama diljem križnih puteva našeg naroda. Naše molitve večeras uzdižu se Bogu za 66 naše braće kojima jedina krivica bijaše to što su bili Kristovi. Molimo se za njih i molimo se njima. U vjeri i odanosti, jer znamo da su Bogu mili oni koji ga nisu zanijekali. Ovo je prigoda i da se u duhu zahvalnosti sjetimo tolike naše braće koja su preživjela ove pokolje i tolikih među njima koji su, robijajući u komunističkim tamnicama, ipak sačuvali vjeru našeg naroda. I večeras, na za sve nas u ovom dijelu svijeta svetome mjestu ovdje na Drexelu sjećamo se tolikih fratara koji su pred tim zlom morali pobjeći i Božja ih je Providnost dovela ovdje i darovala našem iseljenom narodu koji je bježao pred istim zlom koje je i njih otjeralo iz Domovine. Bog, uistinu, sve okreće na dobro onima koji ga ljube.«
U nadi da će naša braća uskoro biti uzdignuta na čast oltara, mi već sada izručujemo svoje molitve njima i uzdajući se u njihov zagovor molimo da budemo dostojni zvati se njihovim sinovima i kćerima.