Mostar, 14. veljače 2011. (Zdenko Jurilj / vecernji.ba) – U noći 14. veljače prije točno 66 godina partizanske su postrojbe iz Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru svezane odveli, a potom strijeljali provincijala fra Leona Petrovića, fra Grgu Vasilja, fra Bernarda Smoljana, fra Kažimira Bebeka, fra Jozu Bencuna, fra Rafu Prusinu i fra Nenada Pehara. Kako bi sakrili ratni zločin, njihova tijela bacili su u rijeku Neretvu, koja ni danas nisu pronađena. Dok u Ministarstvo pravosuđa u susjednoj RH 66 godina poslije pripremaju prve optužnice protiv partizanskih egzekutora i nalogodavaca, u BiH pokretanje sličnog sudskog postupka za počinjene zločine nad vojnim i civilnim zarobljenicima javno do sada nije spomenula niti jedna pravosudna institucija ili resorno ministarstvo.
Bez osude i lustracije
Dapače, pet godine nakon što je Vijeće Europe donijelo rezoluciju o osudi komunizma i komunističkih zločina, političke elite u BiH još nisu donijele zakon o lustraciji ili rezoluciju kojom bi konačno bila javno osuđena sva nedjela koja su počinjena u ime komunističkog režima. Za takav scenarij barem verbalno navijaju i nacionalne, ali i anacionalne, lijevo orijentirane stranke, čiji su čelnici uvjerenja da se o crnoj strani komunističke prošlosti treba jednom javno izjasniti. Nakon javne kritike koju je na ime komunističkih zločina izrekao SDP-ov dopredsjednik i član Predsjedništva BiH Željko Komšić, ništa se nije promijenilo.
Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama Večernjeg lista ili u pdf-u.