Ubili su naša tijela, ali nisu mogli ubiti naše duše i naše zasluge. Oni koji su nam presudili, osudili su sami sebe, a nas su učinili dugovječnijima. Sjećanja na nas ne prestaju našim zemaljskim odlaskom. Naprotiv, ona se sve više produžavaju.
***
Plodovi vašega mučeništva vide se i ostavljaju i ostavit će trag u životu svakog vjernika. A što je najvažnije, kod Boga je vaše mučeništvo, vjerujem, primilo neprolaznu nagradu.
Vi ste nama vjernicima primjer i uzor. Ponosimo se vama i molimo Boga za vas. Vjerujem da ste i vi naši zagovornici u nebu kod Boga.
Iako su vas prisilno preselili s ovoga svijeta, vjeru koju ste širili nisu mogli ubiti. Ona je našla, Bogu hvala, svoje plodno tlo i pustila korijenje. Nijedno zlo, ma kako jako bilo, ne može iščupati korijen vjere koji ste vi, naši mučenici, posijali u nama Hercegovcima, osim ako mi to dopustimo.
Zato vas molim da nas zagovarate kod našega premilostivoga Boga kako bi nam dao snage oduprijeti se svakom zlu koje nas vreba. Naša vjera u svemogućega Boga održala nas je i vjerujem da ćemo uvijek ostati vjerni Gospodinu.
Naši pokojni fratri vjeru su svjedočili svojim životom i svojom mučeničkom smrću. Znamo da je vjera bez djela mrtva. Oni su nam to i posvjedočili, onako kako su je i navješćivali narodu.
Najveća je ljubav kada dajemo svoj život za drugoga. Pobijeni fratri dali su svoj život za najuzvišenijeg i najvjernijeg prijatelja, za Boga. Vjerujem i znam da ćeš ih ti, naš premilostivi Bože, dostojno nagraditi. Vjerujem da su zaslužili neuveli vijenac slave i da si im ti Bože rekao: »Boj ste bili, trku ste završili, vjeru sačuvali!« To je ono čemu svaki vjernik treba težiti.
Dragi naši pokojni ubijeni franjevci, hvala vam što ste nam pokazali put vjere, hrabrosti i odanosti našemu Bogu. Uvijek u životu tražimo primjere i uzore, a vi ste naši primjeri i uzori kakva naša vjera u Boga treba biti.
Karmela Bašić, IX. a, OŠ Vranić