Vitina, 16. svibnja 2022. (ljportal.com) – Župljani župe sv. Paškala Bajlonskog u Vitini jučer su, 15. svibnja, odali počast žrtvama ratova i poraća iz svoje župe tako što je u župnoj crkvi u sklopu 2. večeri trodnevnice slavljena sv. misa koju je predvodio vicepostulator fra Miljenko Stojić, uz sumisništvo fra Željka Grubišića i fra Petra Ljubičića.
Vjernici su došli privučeni duhovnošću zaštitnika župe Sv. Paškala Bajlonskoga. On nije tražio ovozemaljske uspjehe, već one nebeske. Znao je da je sve na ovoj zemlji propadljivo, osim onoga dobra što ga učinimo i što je jedina naša popudbina na onaj svijet. Ali isto tako došli su i zbog sjećanja na svoje pretke koji su ubijani za vrijeme Turske, u I. i II. svj. ratu, za vrijeme Prve i Druge Jugoslavije, u Domovinskom ratu, tijekom raznih buna i zlosilja. Pojednostavljeno rečeno mučili su se, krvarili da bismo mi danas uživali u slobodi, rečeno je na početku sv. mise.
U svojoj zanimljivoj propovijedi fra Miljenko je okupljenom puku objasnio kako su hercegovački franjevci, a među njima su petorica iz ove župe, ubijeni u Drugom svjetskom ratu i poraću i oni ih učvršćuju u odluci da Boga ne izdaju ni po cijenu svoga života. Ako se budu toga držali, uvijek će biti pobjednici. Istakao je i sljedeće. »Poput Isusovih učenika sjećajmo se i mi svega što se dogodilo. Ne zbog toga da bismo jadikovali, već zbog toga što cijenimo svoju prošlost. Takva je kakva je, možemo je popraviti budemo li od sebe odbacili krivo ponašanje.To stoji u srži onoga našega pothvata gore na Bilima, pothvata Groblja mira. Želimo se kao zajednica, a ne samo kao pojedinci, sjećati onih koji su dali živote za našu slobodu. Zbog toga im obitelji tu podižu križ s imenom i prezimenom, pale tu svijeće kao znak uskrsnuća, mole se za njih i za čitav naš hrvatski narod. Uvijek se pronađe netko tko će darovati križ za one za koje nema tko to učiniti«, kazao je fra Miljenko. Poručio je: »Pođimo putem svojih predaka, sjećajmo ih se i molimo se za njihovu dušu. Pođimo putem svoje Kraljice Mira i budimo joj zahvalni na svemu. Tada će naš život procvjetati i više nikada ne ćemo izgovoriti da je težak, da nam nešto nedostaje. Bit će on lijep cvijet grijan Božjom ljubavlju.«