Zagreb, 16. prosinca 2014. (narod.hr / agencije) – Posljednjih se mjeseci u javnosti iznose informacije o tome da je otac predsjednika Ive Josipovića pozvan kako bi svjedočio, kao nekadašnji član Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske (CK KPH), glede dva ubojstva hrvatskih iseljeniku Italiji. Jedno je ubojstvo Stjepana Đurekovića zbog kojeg se sudi dvojici članova jugoslavenske Udbe – Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, a drugo je ubojstvo obitelji Stjepana Ševe u Italiji u kojem je ubijena i djevojčica od 9 godina. Redakcija Narod.hr-a uputila je u više navrata pitanja Uredu predsjednika Josipovića o tome je li njegov otac pozvan svjedočiti glede ova dva ubojstva hrvatskih iseljenika koja je provela Udba, no ured predsjednika, iako ima zakonsku obavezu odgovarati na pitanja koja postavljaju mediji – nije odgovorio.
Otac predsjednika Josipovića, Ante Josipović, bio je član 11. dalmatinske brigade poznate po ubojstvima franjevaca u Širokom Brijegu te ratnim uhićenicima na Kočevskom rogu. Knjiga »11. Dalmatinska brigada« Milana Rake i Slavka Družijanića, izdana u Splitu 1987., donosi niz nepoznatih i zanimljivih pojedinosti o toj partizanskoj postrojbi.
Dvije su podrobnosti posebno zanimljive:
1. odabir političkih kadrova u vlasti iz redova 11. dalmatinske brigade i utjecaj koji se proteže do današnjih dana;
2. brojni ratni zločini i pokolji nad ženama, djecom, svećenicima i općenito civilima, kao i razoružanim i uhićenim vojnicima.
Između ostaloga, jedan od zanimljivijih dijelova knjige je popis pripadnika te partizanske postrojbe i njihov utjecaj na kasniji politički život Jugoslavije, a i današnje Hrvatske, koji je bio više nego velik. Kontroverze koje se vežu uz tu partizansku postrojbu osobito su brojni zločini počinjeni na mjestima gdje je ta postrojba bila prisutna. Masovni pokolj tisuća civila i vojnika nakon završetka Drugog svjetskog rata u Kočevskom Rogu u Sloveniji, kao i masovno ubijanje svećenika i redovnika u samostanu Široki Brijeg samo su najpoznatiji slučajevi koji se stavljaju na teret te brigade i njezinih vojnika.
O zločinima su posebno značajno svjedočanstvo u novije vrijeme dali Ivan Gugić i Ivan Marinović, korčulanski partizani i pripadnici 3. satnije 3. bojne 11. dalmatinske brigade. Time su iskazali veliku građansku i ljudsku hrabrost te poštenje, jer je ova tema tabuizirana zastrašivanjem čak do današnjih dana. Pokajničko priznanje prije smrti o zločinima 11. dalmatinske brigade dao je i njezin pripadnik, partizanski major Simo Dubajić. Hrvatska javnost ga više pamti kao jednog od vođa i organizatora četničke pobune u Dalmaciji prije i za vrijeme Domovinskog rata.
Tko su bili pripadnici 11. dalmatinske brigade?
Otac predsjednika RH Ive Josipovića, Ante Josipović, bio je jedan od prvih pripadnika malog partizanskog odreda u makarskom zaleđu. Po njegovoj tvrdnji, još 1942. iz rodne Baške Vode otišao je u tada ilegalni partizanski odred na Biokovo, iz kojega je 1943. osnovana poznata Biokovska brigada. Ona je kasnije prerasla u poznatu (i zloglasnu) 11. dalmatinsku brigadu u sastavu 26. partizanske divizije.
U prvim danima rata Ante Josipović je bio jedan od čelnih ljudi Skoj-a na području Makarske, da bi kasnije bio predsjednik i član Narodnooslobodilačkog odbora (NO) za općinu Makarska, sekretar općinskog komiteta Skoj-a i član općinskog komiteta Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) za Makarsku. To su dužnosti Ante Josipovića koje je obnašao do odlaska u izbjeglički logor u El Shattu, gdje je sve do kraja rata obnašao dužnost sekretara Skoj-a i člana Komiteta KPJ za zbjeg.
Na vrhuncu poratne političke karijere Ante Josipović obavljao je visoku dužnost člana Izvršnog komiteta Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (CK SKH) što je bila jedna od najviših pozicija u komunističkoj Hrvatskoj. Tamo je postavljen upravo u vrijeme obračuna rigidnog komunizma s progresivnim i naprednim hrvatskim pokretom poznatijim kao »Hrvatsko proljeće«.
I današnja ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić, imala je bliskog člana obitelji u 11. dalmatinskoj brigadi. Višnja Pusić, rođena Anđelinović, majka je Vesne Pusić i sestra Vuka Anđelinovića, uglednog člana 11. dalmatinske brigade, pripadnika Drugog bataljuna te zloglasne postrojbe. Zanimljivo je da je obitelj Anđelinović s majčine strane dala još nekoliko politički značajnih i kontroverznih ličnosti u hrvatskom političkom životu. Vesnin djed Danko Anđelinović, prema »Zborniku dokumenata NOB-a u Dalmaciji« (Split 1982.), bio je jedan od bliskih suradnika Ilije Trifunovića Birčanina, četničkog vojvode i zapovjednika svih četničkih snaga na području talijanske zone NDH. Na taj ga je položaj osobno postavio zloglasni Draža Mihajlović. Djedov brat, Grgo Anđelinović, bio je šef policije u Zagrebu 1918. kada je osobno naredio da se puca s krovova zgrada na Jelačićevom Trgu na okupljene koji su prosvjedovali protiv srpskog kralja Petra i ulaska Hrvatske u kraljevsku Jugoslaviju. U tom masakru na središnjem trgu glavnog hrvatskog grada ubijeno je 13 zagrebačkih domoljuba, o čemu danas svjedoči i spomen ploča na ulazu u Jurišićevu ulicu.
Pripadnik 11. dalmatinske brigade bio je i pokojni akademik Adolf Dragičević, ugledni član HNS-a, bliski prijatelj Stipe Mesića i Vesne Pusić, a koji je u borbama za Mostar ostao bez potkoljenice. Svojevremeno se kandidirao za predsjednika HAZU-a i imao jake političke veze u vrhu hrvatske politike.
Branko Kadijević, rođeni brat ratnog zločinca i zapovjednika komunističke JNA u vrijeme agresije na Hrvatsku Veljka Kadijevića, obnašao je značajne funkcije u toj brigadi. Njegov brat, general zločinačke JNA Veljko Kadijević, bio je pripadnik obavještajne službe 26. divizije pod koju je spadala 11. dalmatinska brigada.
Za gušenje Hrvatskog proljeća vezana je i Milka Planinc, rođena Malada, tvrdokorna jugoslavenska komunistkinja i praktički predsjednica Jugoslavije četiri godine poslije Titove smrti. Na čelnu poziciju predsjednice CK SKH dolazi 1972. s namjerom obračunati se s »proljećarima« i hrvatskim slobodarskim pokretom. Tako je postala osoba od najveće važnosti i utjecaja u Hrvatskoj. U isto vrijeme Ante Josipović, koji Milku Planinc poznaje iz vremena kad su zajedno bili u 11. Dalmatinskoj brigadi, postaje visokopozicionirani član te iste komunističke partije. Bilo je to vrijeme velikih progona svih naprednih i slobodnomislećih ljudi.
Zajedno s Antom Josipovićem članom Izvršnog komiteta CK SKH postaje i pokojni premijer Ivica Račan. Da je Izvršni komitet CK SKH bio najviše tijelo koje je odlučivalo o svemu, svjedoči podatak da je sjednici komiteta u to vrijeme znao osobno nazočiti jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito.
Simo Dubajić, partizanski major, bio je također član 11. dalmatinske brigade. U svojoj knjizi »Život, greh i kajanje – od Kistanja do Kočevskog roga«, objavljenoj 2006. prije njegove smrti, priznao je sudjelovanje u masovnim pokoljima nakon rata. U svezi zločina, pokajnik Dubajić je spominjao niz uglednih imena iz razdoblja komunizma kao Đoku Jovanića, Radu Bulata i mnoge druge.
Pohvale zločinačkoj 11. dalmatinskoj brigadi
Unatoč svjedočanstvima sudionika pokolja, pripadnika 11. dalmatinske brigade, priča o toj zloglasnoj jedinici još nije dobila završetak. Tu zloglasnu postrojbu je od samog početka pratio glas da je »zločinačka«, što naročito pamti pučanstvo Vrgorca i 33 nevina ubijena mještana 1942. kada je taj odred ušao u Vrgorac. To je bio prvi masovni pokolj civila u Dalmaciji, koji je napravio upravo Biokovski odred, iz kojeg je kasnije nastala 11. dalmatinska brigada.
Nakon drugog svjetskog rata 11. dalmatinska brigada dala je mnoge značajne političke djelatnike, koji su, nagrađeni za svoju »poslušnost i vjernost« komunističkoj partiji, na položajima ostali sve do Domovinskog rata. Oni su bitno utjecali na politički život Hrvatske. Neki od njih, kao Srećko Freundlich, otac bivše saborske zastupnice i dopredsjednice HDZ-a Maje Freundlich, distancirao se od »krvave komunističke politike« i kao takav maknut je iz javnog života. Iako je bio urednik najznačajnije hrvatske novine »Vjesnik u srijedu«, zbog pisanja u korist »proljećara« smijenjen je i udaljen iz javnog života sa zabranom djelovanja.
Nasuprot takvom primjeru, u hrvatskom javnom životu se još uvijek mogu čuti pohvale postignućima pripadnika zloglasne 11. dalmatinske brigade, najčešće pod maskom antifašizma. Time se pokušava opravdati zločinačko djelovanje njezinih vojnika, osobito u razdoblju nakon završetka rata. Uz to, javnost se opravdano pita utječu li značajno te (do)nedavne političke dobro umrežene veze i značajni položaji u društvu pripadnika 11 dalmatinske brigade, i ne samo te, u znatnoj mjeri preko njihove djece, nećaka, rođaka i obiteljskog okružja, na kreiranje političke svakodnevnice u Hrvatskoj.
Hrvatski su saborski zastupnici 2006. usvojili Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. Vijeće Europe je Rezolucijom 1481. osudilo zločine totalitarnih, komunističkih režima. Hrvatska javnost ima pravo saznati cijelu istinu o zločinima počinjenim tijekom komunizma, ma tko da je u te zločine bio uključen. Obitelji mnogih ubijenih i danas, 2014., još nisu dočekale pravdu.