Ljuti Dolac, 24. srpnja 2023. (Lucijana Kožul) – Sinoć, u nedjelju 23. srpnja, počela je trodnevnica u Ljutom Docu u čast zaštitnice župe sv. Ane. Ujedno je to bio i Dan branitelja Ljutoga Doca.
Prije sv. mise, u 17.00 ispred spomenika svim poginulim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i iz Drugoga svjetskog rata i poraća, položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Vijence i svijeće položili su predstavnici udruga iz ove župe, te predstavnici vlade ŽZH: predsjednik Predrag Čović, ministar pravosuđa i uprave Vjekoslav Lasić, ministar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Mladen Begić, kao i gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević. Molitvu za poginule, preminule i nestale hrvatske branitelje predvodio je vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić.
Nakon molitve, polaganja vijenaca i paljenja svijeća, nazočni su se s fra Miljenkom i župnikom fra Ignacijem Alerićem uputili prema crkvi sv. Ane, gdje je bila sv. ispovijed, zatim molitva krunice te sv. misa koju je predvodio fra Miljenko. Nazočio je veliki broj vjernika.
U svojoj propovijedi fra Miljenko se osvrnuo na važnost obitelji, kako sve od nje polazi. Spomenuo se i mnogih osoba iz ove župe koji su nastradali u prošlim ratovima. »Određeni, naime, danas uspješnost ne mjere veličinom dobra, ona se po njima mjeri veličinom materijalnoga u rukama. Nije stoga čudno da Zapad, na kojemu se nalazimo, propada i umjesto ovakvih zdravih okupljanja strahuje proći svojim ulicama jer bi ga netko mogao napasti. Obitelj Joakima i Ane uči nas, pak, ispravnom stavu. Po svemu sudeći bila je ta obitelj dobrostojeća. No, to nije zavelo njihovo srce. Znali su da im je Bog dao te materijalne stvari kako bi drugima, u njegovo ime, pomogli. Zahvaljivali su mu na tome i molili ga da im udijeli mudrost da bi njihovo srce uvijek ostalo čisto, a ruka darežljiva. Različito je ovo od današnje uljudbe i od nekih iz naše sredine. Nisi velik kada visoko digneš glavu i hvališ se onim što imaš. Velik si, čovječe, kada klekneš pred svoga Boga i u njegovoj mudrosti sagledavaš svoj rad i svoje dane. … Mi okupljeni večeras ovdje trudimo se prepoznati ljepotu i sve prave vrijednosti. Inače ne bismo bili ovdje. Želimo ih živjeti u svome životu te iskusiti njihovo bogatstvo. Tu ljepotu i te prave vrijednosti prenosili su nam i pobijeni hercegovački franjevci. Njih 66. Jedan je rodom i iz vaše župe, fra Julijan Kožul. Mogli su se prikloniti tadašnjem zlosilju, u obliku jugokomunizma, kao što su neki i iz vaše sredine učinili, ali nisu. Prinijeli su na žrtvenik svoj ovozemaljski život, da bi na nebesima tako zaradili onaj vječni. I zato s razlogom istražujemo to njihovo mučeništvo. Zajedno s njima ubijeno je u Drugome svj. ratu i poraću iz vaše župe i Jara, s kojima ste bili zajedno, 160 osoba. U Domovinskom ratu ubijeno je 15 osoba. Prevelik je to broj, zapravo i jedan ubijen čovjek je nešto strašno. A gdje je tu još Prva Jugoslavija, Prvi svj. rat, tursko vrijeme, razne bune i zlosilja!? Njihova žrtva u temelju je naše slobode. To se nikada ne može zaboraviti. Živimo, dakle, svjesni sebe i svoga Boga. Tada ćemo moći donijeti obilan plod te će nas se sjećati i kada odemo na onaj drugi svijet. Zapravo, bit ćemo uzor koji će svijetliti neprolaznom snagom i druge dovoditi k nama u prelijepo nebesko kraljevstvo. Mi to možemo postići, samo ako hoćemo.«