Široki Brijeg, 8. rujna 2022. (Lucijana Kožul) – Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« iz Širokog Brijega, na čelu s fra Miljenkom Stojićem i Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima, na čelu s dr. Draženom Švageljom, objavili su knjigu fra Jerke Karačića »Uspomene iz doba mučeništva« u prijevodu na engleski jezik s naslovom »Recollections of martyrdom in a time of terror«. Urednik je Ante Čuvalo, a knjigu su s izvornika preveli Duško Čondić i Ivana Čuvalo. Za tisak je zaslužan FRAM-ZIRAL iz Mostara.
Vicepostulatura objelodanjuje ovu knjigu ponukana sve većim brojem hodočasnika koji posjećuju Hercegovinu i Široki Brijeg gdje se nalazi fratarska grobnica, posljednje počivalište fratara koji su ubijeni u Drugom svjetskom ratu i poraću, njih 24-orice. Svrha ove knjige je doći do što većeg broja čitatelja, širiti istinu o stradanju hercegovačkih fratara i puka Božjega.
Fra Jerko Karačić rođen je 20. siječnja 1912. u Gornjem Crnču, a za svećenika je zaređen 12. lipnja 1938. Ovaj poznati pučki misionar svećeničku je službu započeo u Mostaru, nastavio u Trebinju te u mnogim drugim hercegovačkim župama. Jedno vrijeme vodio je i franjevačku tiskaru u Mostaru, prije čega je 1943. u Dubrovniku položio stručni tiskarski ispit.
Uz mnoge podrobnosti o stradanju franjevaca i puka, autor posebno opisuje svoje djelovanje u župi Ružići, u kojoj je bio župnik u najtežim vremenima – od travnja 1945. do svibnja 1946., te u župi Ljuti Dolac – od 1946. do listopada 1952.
I u jednom i u drugom mjestu, kao uostalom i u drugim mjestima našega kraja, suočavao se sa zločinima »narodne vlasti«, sprječavanjem vršenja svećeničke službe, uhićenjima i egzekucijama nad nevinim ljudima, nestancima preko noći povratnika s Križnoga puta, prijetnjama, policijskim satom, preseljenjem pučanstva u druge krajeve, oduzimanjem imovine, noćivanjem izvan kuće, gladi… Svaki dan, a pogotovo noć, svjedoči fra Jerko, mogli su biti zadnji: nikad nisi bio siguran kad će i odakle doći knojevci, Ozna ili Udba i odvesti kako mještane, tako i njihova pastira. Zastrašivanja i prijetnje osjećali su se u zraku: s njima se išlo na počinak, s njima se ujutro ustajalo. Ubojstvima svećenika, redovnika, redovnica i naroda davala se jasna poruka: uništiti vjeru i Crkvu, a sve one koji ne prihvaćaju novu vlast – poslati pod zemlju! Autor na više mjesta svjedoči o upravo takvim porukama koje su vlastodršci i njemu osobno slali. Unatoč tomu, uvijek je našao načina, uz mnoge pogibelji, obaviti svoju svećeničku dužnost.
Uspomene su to, dakle, koje govore o općem ozračju poraća Drugoga svjetskog rata i metodama vlastodržaca koji nisu birali sredstva u obračunavanju s nepoćudnima. Vjerujemo da će je pripadnici engleskoga govornoga područja čitati u jednom dahu te tako saznati pravu istinu o jugokomunističkom progonu hrvatskoga naroda.