Široki Brijeg, 7. listopada 2021. (Lucijana Kožul) – Na stranicama portala HRsvijet objavljen je razgovor s fra Miljenkom Stojićem, vicepostulaturom postupka mučeništva »fra Leo Petrović i 65 subraće«. Razgovor je vodio Marin Jurković.
U razgovoru je fra Miljenko govorio o godinama iza 1945. kada su pobijeni hercegovački franjevci, kada se krenulo u traganje za posmrtnim ostatcima, dokumentima iz toga razdoblja te svjedočanstvima o svemu tome kao i zaprjekama na koje su nailazili svi oni koji su radili na rasvjetljavanju tih strašnih događaja. Na pitanje što vidi ključnim postignućima u ovom razdoblju, odgovorio je ovako: »Držim da su ključna dostignuća Vicepostulature do sada uporno traganje i pronalaženje posmrtnih ostataka pobijenih hercegovačkih franjevaca, pronalaženje i ispitivanje svjedoka iz toga vremena koje je trenutno gotovo presušilo zbog visoke starosti svjedoka, prikupljanje građe o tom vremenu, kao i prikupljanje objavljenih i neobjavljenih djela pobijenih franjevaca. Naravno da bi se sve to moglo izvesti uspostavljen je ured, pokrenute web stranice, objavljuje se literatura o svemu tomu, obilježavaju se obljetnice, priređuju neka druga prikladna događanja. Ipak, ono što je najvažnije jest da nismo utrnuli glas puka o ovim događajima, nego smo mu samo omogućili da se čuje onakav kakav on jest. A on je takav da je puk od prvog trenutka pobijene franjevce nazvao »Širokobriškim mučenicima«. U kršćanskoj duhovnosti glas puka je jedna od najbitnijih stavki mučeništva. Treba još naglasiti i to da su iz rada Vicepostulatura izrasla ona povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na području pojedinih općina. Tražeći ubijene franjevce nismo mogli ostaviti pronađene vjerne članove puka Božjega pa smo potakli ustrojavanje spomenutih povjerenstava. Odatle je onda izraslo Groblje mira na Bilima gdje se pokapaju posmrtni ostatci nepoznatih pobijenih te gdje obitelji podižu križeve za sve pobijene Hrvate katolike iz BiH, Herceg Bosne.«
Osvrnuo se i na suradnju s bivšim biskupom Ratkom Perićem te mu se zahvalio na svemu učinjenom. O trenutnoj suradnji s novim biskupom Petrom Palićem, rekao je kako nema razloga da ne bude dobra. »Istina, ništa posebno još nismo radili na postupku mučeništva pobijenih hercegovačkih franjevaca, ali sam mu kao vicepostulator još na početku njegova dolaska u opuštenom razgovoru predstavio Vicepostulaturu i sada se samo čeka zahuktavanje daljnjeg rada ili prelazak u biskupijsku fazu i službeni početak postupka mučeništva kada će kandidati, ili neki od njih, postati sluge Božje te će biti obznanjena i molitva koju se može moliti za uspjeh uzdizanja na čast oltara predloženih kandidata. Zeleno svjetlo za taj korak dat će Pokretač postupka mučeništva ili Uprava Provincije. Znači, samo treba slijediti propisane korake i sve će biti kako treba.«
Govorio je i o radu Komisije za hrvatski martirologij. »Svaka biskupija i nadbiskupija u Crkvi u Hrvata ima svoga povjerenika Komisije pa sam ja tako povjerenik za naše 4 biskupije u Hercegovini. Zadaća mi je ustrojiti rad Komisije na tom području. Između ostaloga trebalo bi postići da biskupije ustanove dan kada će moliti za svoje pobijene, da to isto učini i svaka župa u biskupiji. Opet s druge strane svaki povjerenik ima pristup bazi podataka žrtava iz biskupije gdje je povjerenik te može tu bazu dopuniti novim imenima, ispraviti pogrješke, pobrisati višestruko navođenje iste žrtve… To je posao koji je davno trebala napraviti država s obje strane granice, ali ona to ne čini. Nažalost sav ovaj posao ni u jednoj biskupiji nije završen. Ali se ide dalje, koliko snage dopuštaju. Komisija će, pak, popisujući žrtve ujedno pronaći i kandidate za postupak mučeništva jer prikuplja ne samo njihove najnužnije podatke nego i svjedočanstva o svim okolnostima u kojima se pretpostavljeno mučeništvo dogodilo. A takvih zacijelo ima među njima, nisu samo crkvene osobe mučenički završile svoj život.«
Spominjalo se i podizanje Informativnog centra »Mir« Međugorje i Radiopostaje »Mir« Međugorje. Ponosan je na sve što je učinio zajedno sa suradnicima, a kako je rekao: »Jedino mi je ostalo žao da nismo uspjeli pokrenuti i televiziju. Bilo je i to u naumu, ali odlazak na drugu dužnost sve je prekinuo.«