Ljubuški, 21. veljače 2016. (ljportal.com) – Večeras je u prepunoj novoj franjevačkoj samostanskoj crkvi sv. Ante na Humcu slavljena sv. misa za sve pobijene svećenike, fratre, časnu sestru i sav vjernički puk ljubuške općine. Sv. misu je predslavio humački gvardijan fra Velimir Mandić u suslavlju s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem, župnikom fra Ivanom Borasom te velikim brojem svećenika.
Sv. misi prethodilo je okupljanje i molitva na Novom groblju kraj mjesta ukopa pobijenih u Ljubuškom te molitva krunice koju su predmolili mladi Frame Humac.
U uvodu u sv. misu naglašeno je da malo širimo svoje vapaje i molitve: naravno da su misli usredotočene na pokojne svećenike i fratre, ali svi vjernici zaslužuju da ih se sjetimo i da i za njih molimo. Stoga su spomenuti svi koji su nestali ili poginuli u Prvom svjetskom ratu, svi pobijeni ili nestali u Drugom svjetskom ratu i poraću, njih 2.279, kao i svi fratri koji su podrijetlom iz naših krajeva od Studenaca do Imotskoga, ili su ovdje oko Ljubuškoga mučeni, ili su s Humca odvedeni te bez suđenja ubijeni, njih 36. Molilo se i za trojicu biskupijskih svećenika podrijetlom iz župe, kao i za časnu sestru Reginu Milas. Uključeni su u molitve i svi pokojni branitelji koji su u Domovinskom ratu poginuli na bojišnici ili umrli od posljedica rata u kojem su branili svoja i naša ognjišta. A njih je točno 105 i još 3 civilne žrtve, dvoje djece i jedna medicinska sestra.
Sv. misu je svojim pjevanjem animirao veliki župni zbor svetog Ante pod ravnanjem prof. Zdenka Vištice. Ministrirali su novaci, a evanđelje je navijestio fra Marin Karačić.
Svoju propovijed fra Velimir je započeo spomenuvši strašni zločin u Hudoj jami te je pročitao potresno oproštajno pismo majke Ivanke nerođenom djetetu u kojem nema ni primisli o osveti ni mržnje prema ubojicama, podsjećajući nas na Isusovo riječi da ne osuđujemo i da ne ćemo biti osuđeni. Zatim je nastavio: »Poštovana braćo i sestre, dragi vjernici, dok smo još u mislima o pravim svjedocima vjere u uskrslog Isusa, u nama se budi kršćanska znatiželja kako su naši pobijeni pretci, djedovi i pradjedovi, braća, stričevi, rodbina, kao i naši fratri i časne sestre prihvaćali svoju smrt? Zanima nas jesu li i oni kao mnogi mučeni prvi kršćani, bez mržnje, bez težnje za osvetom, praštali i prihvaćali svoju smrt? Zanima nas i to jesu li slijedili Isusovu zapovijed da ljubimo svoje neprijatelje? Od svjedoka saznajemo da su sve to činili i mirno prihvaćali smrt bez želje za osvetom. To je najveći dokaz njihove vjere i vjere u vječni život. Njih nije trebalo podsjećati na Godinu milosrđa, a nas sedamdesetak godina poslije očito treba, stoga nas danas i papa i Crkva potiču na milosrđe koje nam nudi nebeski Otac. To nam je prigoda da se još više ujedinimo u molitvi za svoje pokojne, za njihove mučitelje, a i za nas žive da dobijemo novi oprost od svih dosadašnjih grijeha. Stoga je baš ova “Godina milosrđa”, sveta godina u kojoj se na poseban način može dobiti potpuni oprost grijeha za svakoga osobno – za nas žive, ali i za svakoga pokojnika koji čeka da bude ujedinjen s proslavljenima u vječnosti. Crkva nas uči da svakom sv. ispovijedi dobivamo oprost od vlastitih grijeha, jedino što nam, zbog rana koje grijeh čini na našim dušama, ipak ostaju ljage koje ćemo tek u čistilištu potpuno izliječiti. Znamo da ako se dostojno ispovjedimo i iskreno pokajemo za vlastite grijehe u crkvama koje su službeno dobile ovlast oprosta, ako se pobožno pričestimo i izmolimo još Vjerovanje, Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu na odluku sv. Oca Pape, dobivamo potpuni oprost za sve dosadašnje vlastite grijehe. Ali, isto tako, možemo dobiti oprost i za sve svoje pokojne, pojedinačno. Eto, ovo nam je prigoda da molimo za pokojne da im, ako su u čistilištu, omogućimo radosni susret s Ocem nebeskim. Dragi vjernici, nađimo vremena i načina da se ovih svetih dana u korizmi, a i cijeloj Godini milosrđa, istinski ispovjedimo, pobožno pričestimo i pomolimo na nakanu sv. Oca za naše pokojne. Tako ćemo na najbolji način potvrditi da nismo samo iz običaja palili svijeće i slavili sv. misu«, kazao je fra Velimir Mandić u propovijedi nazočnim vjernicima.