Široki Brijeg, 22. ožujka 2019. (Ivana Karačić) – U novinama 7dnevno izašao je članak o likvidacijama hercegovačkih franjevaca. Ukratko donosi sljedeće.
Nakon godina prikupljanja građe, svjedočenja izravnih svjedoka i njihovih potomaka te mukotrpnih istraživanja, Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, u općini Promina kod naselja Mratovo, locirala je posljednje počivalište još trojice umorenih hercegovačkih mučenika. Iako je cilj Vicepostulature poglavito pronalazak posmrtnih ostataka i uzdizanje pobijenih hercegovačkih franjevaca na rang mučenika Katoličke Crkve, istraživanja koja se provode prilikom potrage za posljednjim počivalištima franjevaca uvijek nam iznova otkrivaju svu svirepost vremena u kojem su ti mučenici stradali. Svećenici su ubijani od samoga početka Drugoga svjetskoga rata, međutim, pravi pokolj je izvršen krajem 1944. i početkom 1945. za vrijeme partizanskih akcija zauzimanja Hercegovine. Fotografije samostana, crkve i gimnazije, snimljene nakon partizanskog zauzimanja Širokog Brijega, najbolje svjedoče o količini mržnje i bijesa iskaljenoj tijekom bitke za taj grad. Odmah po zauzimanju samostana strijeljano je metkom u zatiljak i zatrpano u ratnom skloništu 12 fratara iz ovog samostana. Riječ je uglavnom o profesorima u klasičnoj gimnaziji i bogoslovima. Dan nakon masakra počela je golgota i za druge širokobriješke franjevce koji su se sklonili u franjevačku mlinicu i hidrocentralu pred topničkom paljbom, a vratili su se u samostan nakon što su borbe prestale.
Jedan drugi vidik navedenih likvidacija slabo je istražen, a posljednje lociranje posmrtnih ostataka trojice hercegovačkih franjevaca ponovno otvara pitanje odgovornosti partizanskih zapovjednika za likvidacije hercegovačkih franjevaca i civila nakon okončanja ratnih operacija. Ne zna se sa sigurnošću koja je bila uloga Milke Planinc, Mike Tripala ili Brune Vuletića u navedenim operacijama, ali i zločinima koji su potom počinjeni. Novu dimenziju za istraživanje odgovornosti nekih partizanskih zapovjednika, koji su potom postali visoki jugoslavenski državni dužnosnici, otvaraju lokacije na kojima su pronađene masovne grobnice. Među njima i posmrtni ostatci pobijenih hercegovačkih franjevaca. Utvrđeno je, naime, kako su pojedini franjevci, zajedno s civilima, nakon pada Širokog Brijega i Mostara, odvedeni prema Dalmaciji. Egzekucije su potom izvršene na skrovitim mjestima do kojih osobe koje ne poznaju teren jako teško mogu doći.
Nedavno otkrivena lokacija posljednjeg počivališta trojice hercegovačkih franjevaca potvrđuje već iznesenu tezu kako su franjevce do mratovske jame kod Oklaja upućivali ljudi koji su bili domaći na tom području. Franjevce je, dakle, na egzekuciju vodio netko tko je jako dobro poznavao područje Promine, ali i netko tko je imao autoritet na navedenom području i ono najvažnije – netko tko je imao dovoljno političke i vojne snage zapovjediti likvidaciju skupine franjevaca.
Prema dostupnim podatcima i izjavama sugovornika upućenih u ovu temu, osoba koja je jako dobro poznavala Prominu, pa i Mratovo i mratovsku jamu, a koja je imala dovoljno političke snage za ovakvu akciju, bio je ni više ni manje nego – Miko Tripalo. Dotični, kasnije jedan od prvaka Hrvatskog proljeća, svoju je karijeru počeo kao tajnik Okružnog komiteta SKOJ-a Knin i kao član Okružnog komiteta KPH Knin. U srpnju 1944. Tripalo je izabran u jedinstveni narodnooslobodilački front za okrug Knin. Za Prominu ga vežu i pregovori s četnicima. Malo je poznato kako je upravo on, tijekom jeseni 1944., četnike s Promine uveo u partizanske jedinice. Tako koncem 1944. i početkom 1945. bilježimo niz zborova i događaja na području Promine na kojima je nastupao Miko Tripalo.
Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, za ovaj članak izjavio je slijedeće. »Želio bih najprije istaći da Vicepostulatura ne traži krvnike pobijenih hercegovačkih franjevaca, nego traži same žrtve. Tako je i u ovom slučaju. Međutim, uvijek se u takvim slučajevima neizostavno dođe i do povijesnog konteksta u kojemu se to dogodilo, tko je to napravio… Do sada, istina, neka prikupljena svjedočenja spominju Mika Tripala kao onoga tko je itekako sudjelovao u tim nesretnim događajima na jami Golubinka kraj Mratova, ali na povjesničarima je slijediti i taj i druge tragove da bi se na kraju otkrila prava istina.«
lako su partizani likvidacije izvršili u sumrak, iako su izabrali skrovito i teško pristupačno mjesto, pa čak i betonirali okno jame – tragovi su, ipak, ostali. Sam čin likvidacije, naime, promatrale su dvije skrivene i preplašene pastirice koje su se šćućurile pod smreku preplašene zvukom partizanskih kamiona. One su pokupile i stvari koje su franjevci odbacivali uz put dok su ih vodili prema gubilištu – pasiće, kape i papiriće s imenima. Upravo zahvaljujući papirićima s imenima koje su franjevci odbacili, kako bi ostao neki trag o njihovu posljednjem počivalištu, danas sa sigurnošću znamo kako su nad mratovskom jamom pogubljeni dr. fra Radoslav Vukšić i dr. fra Fabijan Paponja. Nažalost, od trećeg papirića ostala su samo slova fra … ić, tako da ne možemo sa sigurnošću utvrditi njegov identitet, kao ni dviju časnih sestara koje su, prema izjavama svjedoka, također dovedene na jamu zajedno s franjevcima.
Mratovsku jamu Golubinku prvi su počeli, kao gubilište, koristiti ustaše koji su u lipnju 1941. nad njom pogubili 43 Srbina iz Knina. Stradali su bili istaknuti politički predstavnici srbijanskih stranaka iz vremena Kraljevine Jugoslavije te pripadnici četničkoga pokreta. Iako je poimenično utvrđen točan broj Srba koje su ustaše ubili, to nije smetalo velikosrpskoj promidžbi koja je godinama tvrdila kako je nad Golubinkom pogubljeno čak 1.500 Srba iz Knina i okolice. Godinama su tu organizirane komemoracije »nedužnim srpskim žrtvama«. Istodobno, nitko nikada niti jednom riječi nije spomenuo činjenicu kako je u tu istu Golubinku, koncem 1944., pobijeno i ubačeno više stotina hrvatskih i njemačkih vojnika koji su tamo dovedeni nakon pada Knina. Također do današnjeg dana nitko niti jednom riječju, barem službeno, nije spomenuo hercegovačke franjevačke mučenike koji su svoj ovozemaljski put završili u mračnim dubinama Golubinke.
Priložena datoteka:
mratovo.pdf