Gospić, 12. prosinca 2010. (hrsvijet.net) – Ordinarijat Gospićko-senjske biskupije objavio je sedmu godinu za redom prigodni dvanaestolisni kalendar Hrvatskih mučenika. Kalendar za 2011. ima motive, fotografije i tekstove o hrvatskim mučenicima iz Drugoga svjetskog rata i ranog poraća. Izdavač iznosi uvjerenje i objašnjava svoju želju da tim darom-kalendarom našim vjernicima predstavi upravo te hrvatske mučenike, jer oni zavrjeđuju mjesto u crkvenom bogoslužju kao uzori vjernosti.
Jasno, oni nisu još dobili službenu potvrdu crkvene vlasti, a neki je možda ne će ni dobiti, za razliku od kardinala Alojzija Stepinca koji je zbog toga kao predvodnik te velike skupine stavljen na početnu stranicu kalendara. Iz Stepinčeve je nadbiskupije stradalo više od 70 svećenika. U ovaj kalendar stavljeni su samo oni za koje je pokrenut postupak (kauza) za proglašenjem blaženima i svetima, a njima je dodano još nekoliko mučenika koji svojim životom, a posebno svojim vjerničkim svjedočanstvom u posljednjim trenutcima zemaljskog života, mogu biti primjer vjernosti svojim vjerničkim i nacionalnim korijenima. Ovdje donosim kratak opis te »dvanaestorice veličanstvenih« – od siječnja do prosinca. Potpun uvid u Kalendar 2011. može se dobiti na portalu Gospićko-senjske biskupije.
Napominjem da su u kalendaru istaknuti samo neki od oko 600 žrtava iz klera i redovništva. Dakako, mnogo je veći broj žrtava među vjernicima laicima. Bitno je da su svi oni snažan poticaj svima danas živućima na potrebu vjernosti Bogu i idealima. Ujedno, taj sadržaj kalendara trebao bi biti poticaj cijeloj Crkvi u Hrvata da marno gaji sjećanje na svoje žrtve – jer one su svijetli putokazi prema konačnoj pobjedi. Svi zajedno smijemo se nadati da ćemo jednog dana na Krbavskom polju, podno Crkve hrvatskih mučenika, imati zajedničko grobište za sve one koji su mučenički stradali, a nemaju ni obilježen grob niti nekoga tko bi na njemu svijeću zapalio.
1) don Ante Zrno
Rođen je u Duvnu (Tomislavgrad). Svećenik je od 1934. Iako se politički nije angažirao, bilo je svima očito da nije sklon komunistima i partizanima. To je bila dovoljno velika »krivica« da ga stave na popis svojih neprijatelja i »domaćih izdajnika« koje treba likvidirati. Partizani su ga odveli iz župnog stana 2. veljače 1945. Nakon nekoliko postaja, doveden je u dubrovačku tamnicu. Posljednji svjedok vidio ga je u lipnju 1945. Don Ante je ostavio trag dobrog i savjesnog svećenika koji je za svoju vjeru i za svoj narod nevin trpio i mučenički završio život.
2) fra Leo Petrović
Hercegovačka franjevačka provincija imala je u svojim redovima 66 žrtava: 55 svećenika, 2 bogoslova, 6 klerika i 3 brata laika. Provincija sustavno prikuplja građu o stradanju pojedinih članova i skupina s ciljem pripremanja materijala za pokretanje postupaka za proglašenje blaženima onih za koje se utvrde za to potrebne činjenice. Fra Leo (1883. – 1945.) prvi je doktor teologije među hercegovačkim franjevcima. Subraća svjedoče da je nakon bogoslužja zadnji izlazio iz crkve. Partizani su ga 14. veljače 1945. ubili u Mostaru i zajedno s još nekolicinom subraće bacili u Neretvu.
Članak možete pročitati i na stranicama portala hrsvijet.net ili u pdf-u.