Sarajevo, 17. veljače 2011. (Almir Panjeta / Slobodna Bosna)
* Kako Vam zvuči sve češće ponavljanje termina »Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu« u medijima u BiH i regiji?
Slušaj, ja sam prilično oguglao na to. To je priča koja se priča dugo. Od ovog rata i u ratu, pa sve do današnjih dana. To uvijek pričaju predstavnici iste ideologije i politike, stalno se ponavlja, ne priča se ništa novo i nešto što bi me iznenadilo i nad čime bismo se ja i moja ratna generacija mogli zamisliti. Prvo treba shvatiti da je to rat, drugo da je to bio rat koji je bio užasno krvav, jer zemlja je napadnuta, okupirana na jedan najbrutalniji način od Nijemaca, Italijana, Mađara, Rumuna, Bugara… Nema ko je nije napadao i dijelio na svoj način. Prema tome, svemu se tome trebalo oduprijeti. I ja sam tada bio član Komunističke partije i uključio sam se u tu borbu, učestvovao koliko su me snaga i pamet nosili, radio sam ono što sam mogao i trebao raditi. Pošto sam hercegovački i dalmatinski kadar, da se izrazim tim našim partizanskim rječnikom, ja sam radio u tom području: Metković – Biokovo – Zapadna Hercegovina. Nije ni kod nas to išlo sve spontano i kako je ko htio, postojala je kakva-takva organizacija. Mi kadrovi te organizacije smo bili disciplinovani.
* Na tom području ste proveli čitav rat?
Jesam. Najprije su me ’41. uhapsile ustaše. Odmah su me strpale u zatvor i tamo sam bio četiri mjeseca, izveden pred ustaški prijeki sud i suđen. Pustili su mene i čitavu moju grupu jer nisu imali dovoljno dokaza. U zatvor sam utjeran prije nego su počeli veliki ustaški pokolji koji su mene zatekli u zatvoru. Ustaše su izvršili u Ljubuškom zločin, ’41. je ubijeno sve do posljednjeg Srbina, dio ih je samo prošao kroz zatvor kao i ja. Znam ljude koji su ubijali, bio je neki Mirko Bunoza, pa neki Božo. Svi oni su bili naši čuvari. O ovome Mirku, mogao bih romane pričati. Bio je mali, nema meni do pasa, nosio pušku, i pričao nam kako »izvodi revoluciju«, tako su oni zvali ubijanja. Hvalio nam se gdje su ubijali, kako su ubijali i »sprovodili revoluciju«, pa govorio »večeras se spremite, vi ste na redu«. Bilo je i slučajeva da se ubice naloču u birtiji, prave probleme pa ih zatvore među nas, i ujutro kad se rastrijezne tuku nas. To je bio potpuni dar-mar, obični zvjerinjak.
Cjelokupan članak može se pročitati u pdf-u.