Zagreb, 26. listopada 2010. (Ivica Radoš / Večernji list) – Pred kraj rata, od studenoga 1944. do veljače 1945., partizani su, prije konačnog napada na Široki Brijeg, proveli mobilizaciju po Dalmaciji. Godište Ivana Braje Todorića, najstarijeg Ivićeva sina, trebalo je unovačiti. Komunisti su htjeli da najstariji Ivićev sin bude primjer, a Ivić ga je pak htio maknuti dalje od vojske. Želio je da najstariji sin izbjegne napad na Široki Brijeg pod izlikom da je bolestan.
»Godine 1945. ćaću su partizani odveli u Vinjane da radi na nekom mostu. Pokojni je Brajo trebao u vojsku. Onda su partizani rekli: “Ivićev se Ivan skriva, ne želi na Široki Brijeg, a njegovo je godište u bunkeru.” Partizani su Braju pokupili i s njim na Široki Brig, iako je bio kratkovidan. Ćaća im je rekao da je Brajo bolestan i kratkovidan, nosi naočale i nije za pušku. Ali, tko te pita. Oni su rekli da će ići i drugi ako vide da ide Ivićev sin«, prisjeća se A. Odorčić.
Pa ipak njezin je otac uspio najstarijeg sina maknuti od napada na Široki Brijeg, poslan je u Bašku Vodu. To je sredio partizan Miše čije je roditelje Ivić izbavio iz zatvora.
Mlađeg Ivićeva sina, Antu Todorića (oca danas poznatog Ivice, op. a.), koji je rođen 1937., nije hvatala mobilizacija.
Međutim, Ivan Ivić Todorić nije pred kraj rata uspio spasiti ustašu Karoglana koji je, zapravo, najzaslužniji za spašavanje roditelja partizana Miše. Karoglan nije dočekao milost komunista.
Cjelokupni članak možete pročitati u pdf-u.