Zagreb, 7. travnja 2010. (Davor Dijanović / hrsvijet.net) – Ne može proći dugo vremena a da se u stranim medijima ne pojavi članak koji Hrvatsku proziva za zločine koje je počinila NDH u Drugome svjetskom ratu. Autor posljednjega u nizu takvih članaka je James Bissett, bivši kanadski veleposlanik u Jugoslaviji. U članku za »Christian Science Monitor« on ističe da Hrvatska »treba u cijelosti i javno priznati svoju ulogu u Drugom svjetskom ratu kao vjernog saveznika nacizma i sudjelovanje u genocidu protiv srpskog, židovskog i romskog stanovništva na svom području«. Osim za zločine u Drugome svjetskom ratu, Hrvati se trebaju – ističe Bissett – »ispričati i za svoje zločine u ratovima 1990-ih«.
U članku osim što opisuje ustaške zločine navodi i to da je Nezavisna Država Hrvatska usmrtila između 300 i 700 tisuća žrtava. »Sve dok Hrvatska ne nauči kako reći istinu o svojoj povijesti, za nju ne bi trebalo biti mjesta u EU«, istaknuo je još Bissett. Izvatke iz Bissettova članka prenio je Jutarnji list uz napomenu da je riječ o »stručnjaku za Balkan prosrpske orijentacije«. Iako se godišnje ovakvih članaka u stranim medijima objavi poprilično veliki broj, držim da je ovaj sam za sebe dovoljna ilustracija o tomu, kakva je u inozemstvu percepcija o Hrvatskoj te o događajima u vrijeme Drugoga svjetskog rata i Domovinskog rata.
Već prva konstatacija da Hrvatska treba »u cijelosti i javno priznati svoju ulogu u Drugom svjetskom ratu« strane čitatelje želi navesti na potpuno netočne i pogrješne zaključke. Time se, naime, želi sugerirati da Hrvatska do sada nije u cijelosti i javno osudila zločine, što pak dalje navodi na zaključak da Hrvatska određene zločine prikriva, negira i umanjuje. Riječ je, naravno, o notornoj i podmukloj laži. Hrvatski su vlastodršci, naime, nebrojeno puta i na nebrojeno mjesta jasno i nedvosmisleno osudili postojeće i nepostojeće zločine počinjene u ime hrvatske države i hrvatskog naroda.
Hrvatska ne samo da je priznale sve zločine iz Drugoga svjetskoga rata, nego je kroz 45. godina jugoslavenske (pa)tvorevine konstantno bila optuživana i za one zločine koje nije počinila. Dovoljno je prisjetiti se brojki koje su se navodile za logor Jasenovac: velikosrpski (kvazi)historiografi i ideolozi govorili su o 700.000 žrtava, dok su neki, kao primjerice Radomir Bulatović, došli i do brojke veće od milijuna (Koncentracioni logor Jasenovac s posebnim osvrtom na Donju Gradinu, 1990.).