Macelj, 13. lipnja 2011. (hrsvijet.net) – Macelj je u nedjelju 12. lipnja ponovno okupio veliki broj udruga i hodočasnika iz svih dijelova Hrvatske. U programu posebnog svečanog okupljanja najprije su blagoslovljene potpuno završene postaje križnog puta, rad akademskog kipara Ante Jurkića. Križni put je blagoslovio zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski dok su donatori stajali uz svoje postaje.
Potom je Križni put Gospodinov i naš moljen u nazočnosti vjernika i donatora prema tekstovima koje je već ranije pripremio o. Bonaventura Duda, a tiskani su u posebnom izdanju. Poslije Križnog puta uslijedila je svečana procesija oko spomen crkve Muke Isusove. Biskup Gorski započeo je euharistijsko slavlje u koncelebraciji dvadesetak svećenika, franjevaca i bogoslova.
Svoju propovijed na blagdan Duhova pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski započeo je riječima: »Danas smo sabrani na ovome mjestu da molimo za sve koji su tragično završili život, bez suda osuđeni. Molimo za njih da im se oproste grijesi, molimo za obitelji iz kojih su potekli da im srca oslobodi od gorčine i ispuni mirom, molimo za njihove ubojice da im Gospodin probudi i dotakne savjest, a u svojem milosrđu, snagom Duha Svetoga, neka njima i nama oprosti grijehe.«
Zatim je u nastavku govorio: »Ovdje se danas nalazimo zato da s punim poštovanjem odamo počast ljudima koji su bez suda osuđeni na smrt, onima koji su bez mogućnosti pravedne obrane predani na istrjebljenje. Nije riječ o brojkama, o ideologiji, riječ je o ljudima. Svaki od njih je osoba sa svojim ljudskim pravima, svaki od njih član je neke obitelji i svaka smrt ostavila je nezacijeljene rane u srcima njezinih članova. Svako je ubojstvo zločin, a svaki zločin vapi prema nebu za pravdom. Kada je Kain ubio brata Abela, Bog mu se javlja: “Krv tvoga brata vapi u nebo”. Mrtvi nemaju svoj glas, imaju naš glas, ne mogu moliti, imaju našu molitvu, ne mogu se opravdati, mi smo dužni zahtijevati pravednost za njih.«
Biskup Gorski se osvrnuo i na optužbe koje se često mogu čuti u hrvatskoj javnosti: »Znam da će neki reći što se stalno vraćamo u prošlost, da treba jednostavno početi iznova. Potpuno su u pravu. Treba početi iznova. Zbilja, ako u rukama nosimo razlomljene krhotine naše prošlosti uvijek ćemo krvariti. Treba ih odložiti i započeti novi život. No, ne mogu se odložiti krhotine ako se neprestano i namjerno stavljaju u ruke kao krivnja cijelom narodu. Ne može se početi dok se ne postavi temelj novog početka, a on nije nepravda nego pravednost. Ne želimo biti zarobljenici prošlosti i baš zato želimo ju ostaviti iza sebe objašnjenu, rasvijetljenu istinom, pomirenu i pravednu.«
Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama portala hrsvijet.net ili u pdf-u.