Zagreb, 5. svibnja 2005. (Glas Koncila) – Hoće li se razriješiti i rasvijetliti još jedan dio nepoznate, tragične sudbine i stradanja hercegovačkih franjevaca, koje ih je teško pokosilo pri samom kraju II. svj. rata i u poraću. U Zagvozdu kraj Imotskoga 6. – 19. travnja obavljeno je iskapanje masovne grobnice za koju se pretpostavlja da je skrivala nametnutu i prisilnu tajnu – da su u njoj tijela nekolicine svećenika, zajedno s drugim nevinim ljudima. Istraživanje je organiziralo vodstvo Hercegovačke franjevačke provincije na čelu s provincijalom fra Slavkom Soldom, povjerivši stručni dio arheologu prof. Tihomiru Glavašu, načelniku odjela za zaštitu kulturne i povijesne baštine u Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i športa Zapadno-hercegovačke županije, do rata kustosa muzeja u Sarajevu.
Dvije trećine pobijenih franjevaca u nepoznatom grobu
Za tu zadaću pripremalo se dugo, čak i u onim olovnim vremenima kad se nije smjelo glasno o tome govoriti i čekalo neko drugo normalno vrijeme i društveno ozračje da se dođe do istine. Već od 1971., a možda i prije, Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji i franjevačkom samostanu u Širokom Brijegu dolazili su iz Zagvozda glasovi da su ondje pokopani ubijeni njihovi svećenici. Glasovi su bili ustrajni, a raščlanjujući tragične događaje i postupke zločinaca u Širokom Brijegu, došlo se do zaključka da bi ondje mogla biti osmorica širokobrijeških franjevaca koji su odvedeni iz hidroelektrane u Širokom Brijegu 8. veljače 1945. u smjeru Splita.
Tragom dojava iz Zagvozda otišli su + fra Vencel Kosir i + fra Vojislav Mikulić 1971. s još nekoliko kolega na mjesto za koje se govorilo da su ondje pobijeni fratri i njihov čvrsti zaključak je bio da po svemu to odgovara istini. Iste te godine osnovano je provincijsko povjerenstvo na čelu s + fra Bonicijem Rupčićem, a deset godina poslije (1981.) drugo, predvođeno fra Jozom Vasiljem, koji su tajno, u razgovoru sa živim svjedocima, pučanstvom i franjevcima koji su preživjeli ratne i poratne strahote, skupljali podatke o ubojstvima svih 66 hercegovačkih franjevaca. Činili su to i franjevci u svojim župama obrađujući i istražujući stradale župljane i istodobno ubijene fratre, koji su u tim župama rođeni ili bili na službi. Bilo je iznimno odvažno i hrabro to što je učinjeno 1971. kada su iz ratnog skloništa u samostanskom vrtu u Širokom Brijegu izvađene kosti dvanaestorice ubijenih i zatrpanih fratara i zajedno s ostatcima još šestorice pobijenih na drugim mjestima pokopani u širokobriješkoj samostanskoj crkvi. Poznata su mjesta ukopa još nekolicine njih no, ipak, od ukupno 66 za trećinu se znaju grobovi, a za dvije trećine je još uvijek nepoznato gdje su pokopani.
Nakon političkog prevrata 1990. nekoliko je širokobrijeških fratara s gvardijanom fra Mladenom Hrkaćem služilo sv. misu kraj masovne grobnice u Zagvozdu, a onda je došao rat. Nakon rata čekalo se da prođe neko vrijeme i donekle zacijele rane za poginulim i nestalim u Domovinskom ratu, kako bi se na miru pristupilo istraživanju u Zagvozdu, za čim je u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji postojala i tinjala stalna žarka želja. U studenom prošle godine Uprava Provincije osnovala je šesteročlano Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika, a kada je provincijal fra Slavko Soldo 7. veljače 2005. na Širokom Brijegu, u prigodi spomena 60. obljetnice stradanja hercegovačkih franjevaca, obznanio osnivanje povjerenstva i pozvao sve one koji nešto znaju o njihovoj sudbini, osobito o mjestu gdje počivaju, ponovno je došla dojava iz Zagvozda. »Otišao sam 11. veljače u Zagvozd župniku don Jakovu Cikojeviću koji me je bratski primio i sastali smo se s čovjekom koji nam se javio, razgovarali s još dvoje, troje ljudi i shvatio sam da su ondje naša pokojna braća, širokobriješki fratri. Obavio sam i dogovor s općinskim načelnikom Zagvozda Boženkom Dedićem, koji nam je obećao svu pomoć, Provincijal mu je poslao i jednu zamolbu, i 6. travnja s prof. Glavašem počeli smo iskopavanja. Samo nam je bila želja i pomalo strah, i to bi nas jako ražalostilo, da u Zagvozdu, u kojem smo lijepo primljeni, zbog naših istraživanja među ljudima ne dođe do bilo kakvih nesporazuma i prijepora« – kaže fra Ante Marić, pročelnik Povjerenstva za pripremu kauze mučenika.
Za 14 dana rada, u zajedničkoj grobnici veličine 4×3 m, u mjestu Sudišće u zaselku Radićev Dolac, u župi Zagvozd, pronađeno je 18 kostura, od kojih je jedan bez lubanje. Ruke su im bile čvrsto vezane telefonskom žicom, a žica je bila i oko gležnjeva i vrata. Nađena je jedna krunica, puno gumbâ, jedan nožić za kalemljenje voća, upaljač, desetak zrna strjeljiva, krhotine stakla, a nije bilo ostataka obuće. Uključena su i svoj su posao obavila mjerodavna tijela vlasti Republike Hrvatske, policija, istražni sudac, zamjenik županijskog tužitelja, forenzičar, patolog, sudski vještak, inspekcijska služba. Pronađeni ostatci prevezeni su u Split i sad će stručnjaci reći svoje, a presudno će biti DNK-ispitivanje.
Na zajedničkoj grobnici mještani su od poslaganog kamenja napravili križ, bilo je zahrđalih metalnih poklopaca od lampiona za svijeće i dosta ostataka izgorenih svijeća. Ljudi iz Zagvozda kriomice su obilazili mjesto, palili svijeće i molili se. Pastiri su pričali da bi ovce i koze svuda okolo pasle, a blizu tog mjesta nisu nikada. Prema kazivanju svjedoka, a u Zagvozdu se o tome znalo i potajice i sa strahom pričalo, tu je dovedena skupina franjevaca i civila kad su u Široki Brijeg ušli partizani. Mučeni su u jednoj obližnjoj većoj kući, jauci su bili strašniji od pucnjeva oružja, i nakon što su ubijeni, bacili su ih na obližnju njivu mjesnog odbornika i samo malo površinski prekrili zemljom. Odbornik je tražio da se premjeste i to je zapovjeđeno četvorici ljudi iz sela, od kojih je jedan još živ, nastanjen u Splitu, ali jako bolestan i u Povjerenstvu drže da ne bi bilo čovječno uznemirivati ga razgovorom o tome. Mogli su ih baciti u prirodnu jamu udaljenu 50-ak metara, no iz poštovanja nisu to učinili i iskopali su im zajednički tajni grob.
»Naš cilj je da se sve istraži po najstrožim kriterijima. Provincija želi istinu, do nje se može doći i putem svjedočenja ljudi, u Zagvozdu ima još zajedničkih grobnica iz onog vremena, a za ovu govore da su u njoj fratri i civili sa Širokoga Brijega. Na temelju sudskoga vještačenja i najsuvremenijih metoda radit će se na utvrđivanju identiteta žrtava. Vodila nas je samo ljubav, da kroz nju dođemo do istine i da na dostojan način pokopamo našu subraću«, rekao je fra Ante Marić.