Zimska jutra na otoku Ugljanu počnu nečujno. Sunce se nježno podigne iz mora, tiho, bez najave ptica, i tada slobodno ušeta u Mirkovu sobu. On nikada ne zamrači prozore iščekujući

Pogledaj u zvijezde gore iznad Brijega i vidjet ćeš nešto neobično u njima: k’o nijemi svjedoci istine o našim fratrima. Na Široki Brijeg donijeli su vjeru, stoljećima za nas ju

Na Širokom Brijegu ponosno se uzdiže kamena ljepotica. Iako udarana mnogim nevoljama, ona i dalje ponosno stoji i prkosi vremenu. Počiva na temeljima vjere i na temelju mučeničke krvi. Vratimo

Toga prohladnoga jutra na početku veljače, po svemu istog poput nebrojenih prijašnjih, fra Ante je ustao prvi. Bio je starac koji je, eto, u devedesetim godinama života slovio kao najstariji

Mučenici koji su dali svoj život za vjeru i za sve nas važan su dio naše prošlosti. Njihova smrt pod strašnim okolnostima tema je nazočna još i danas, godinama poslije

Zamišljam kako u samostanu, u večernjim satima, odzvanja uobičajena molitva. Na stolu skromna večera. Širokim Brijegom razliježe se zahvalna pjesma. Franjevci u jedan glas pjevaju: Gospodin je pastir moj, zla

Bez njihove vjere ne bi bilo ništa, dali su dušu za svoj grad i svoj narod. Održali su vjeru u svome narodu i gradu. Vjerovali su da će jednoga dana

Oblaci tamom prekrili nebo… Ispod, na livadi od suza 66 tragova 66 križeva 66 jecaja iz naše prošlosti dolazi. Vidim ih, naše drage franjevce, kako stope svoje ostavljaju na mučilištima,