Tomislavgrad, 13. veljače 2022. (tomislavcity.com) – Večeras je, 13. veljače, u duvanjskoj spomen-bazilici slavljena sv. misa zadušnica za pobijene hercegovačke franjevce i vjernički puk tijekom Drugoga svjetskoga rata i poraća te za žrtve svih ratova. Misno slavlje, u sumisništvu 12-orice svećenika, predslavio je fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, a uvodno su pročitana imena pobijenih svećenika od kojih za 29-oricu još nije poznato grobno mjesto.
Fra Miljenko je podsjetio da su Drugi svjetski rat i poraće odnijeli najviše naših najmilijih. »Ovaj kraljevski duvanjski kraj broji 2.021 žrtvu. Broji isto tako i 3 žrtve Hercegovačke franjevačke provincije koje su rođene ovdje, kao i 2 žrtve koje su preminule zbog pretrpljenih tamničkih muka. A u ovom je kraju ubijena, odnosno odavde je odvedena na ubijanje, prva žrtva hercegovačkih franjevaca. Zar spomenute smijemo zaboraviti, odmahnuti rukom kao da nikada nisu postojali? Da nisu bili vjerski i domoljubno svjesni, naizgled bi drukčije prošli. Ali samo naizgled. Produžili bi sebi ovozemaljske dane, a došli u opasnost izgubiti one sretne i prelijepe dane na nebesima koji čekaju one koji su Bogu vjerni«, kazao je fra Miljenko. Naglasio je i žrtvu naših branitelja u Domovinskome ratu pozvavši da se sjećamo svojih mučenika za vjeru i domovinu te da živimo njihove ideale i napajamo se njihovom snagom. »Sinovi i kćeri onih svjesnih između nas oslobodili su nam ove krajeve. Izvršili su zadatak na koji ih je zvalo srce i na koji ih je zvao njihov Bog. Napravili su to časno. Mi drugi trebali smo nastaviti njihovo djelo, trebali smo im se pridružiti. Jesmo li ili čekamo njih da sve urade a mi ćemo im pljeskati ili zviždati nakon toga? Nedavni popis pučanstva, s onu stranu granice, pokaza da smo nekuda isparili zadnjih godina. A nema rata. Ali ima nerađanja u našemu narodu, ima nepotrebnih odlazaka u tuđinu s izgovorom da je tamo naša sreća. Pa smo onda tu gdje jesmo. Da su naši branitelji razmišljali kako se zna dogoditi nama da razmišljamo, ove slobode ne bi bilo. Nešto bismo drugo sada pričali, ako bismo uopće imali mogućnost da bilo što pričamo. Prisjetimo se. Oni su krenuli u boj koji nije obećavao da će ga dobiti. Ali su stavili krunicu oko vrata i uzdali se u svoga Boga. Pobjeda je, znamo, došla. U svim ovim mutnim vremenima budimo poput svojih branitelja. Uzmimo krunicu u ruke i počnimo se moliti ne samo za sebe i svoje, već se počnimo moliti za domovinu s obje strane granice. Nemojmo se stidjeti da to i drugi vide i čuju. Neka uvečer iz naših domova odjekuje romon molitve, a ne romon raznoraznih glasova iz medija. Ta reče nam jasno danas prorok Jeremija: “Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom”. Isus Krist, pak, u današnjem evanđelju govori “Blago” i “Jao”. Pročitajmo te njegove riječi još najmanje jedanput kod kuće i razmišljajmo o njima«, kazao je na kraju propovijedi fra Miljenko Stojić.