Pogled ka Brigu priča priču.
Brig. I njegova uzvišena blizina nebu.
Mir njegovih samostanskih hodnika. Daske koje su osjećale korake Božjih slugu. Zidovi koji su godinama slušali i upijali riječi molitve poniznih duša.
Brig koji je crkvenim zvonima narod pozivao na predanje, vjeru i slobodu u Bogu.
Brig i te zime disao je s narodom i za narod.
A bila je jedna od najhladnijih. Nekada su zveket oružja, miris baruta i krvi u zraku, hladniji od bure koja je grčevito grlila kamen moleći za spas.
I strah je hladniji. I jači je od čovjeka. Prodre u njega, uvuče ga u podrume, okuje treptajima duše.
Kroz takve, teške trenutke prožete smrću i patnjom, uz narod su bili, narod su vodili
– Oni.
Oni, koji su nadu ulijevali propovijedajući Božju riječ, naviještajući Spasenje. Svojom su žrtvom pokazali koliko je život prolazan, krhak.
Držali su vjeru živom.
Oni, u smeđim odorama, poput niti koja veže Boga i njegov narod.
Nevini i pravični.
Netko je odlučio gospodariti njihovim životima. Krvave im je presude potpisao škripom vrata i riječima: »A sada ti, druže«.
Svi zajedno, pognutih glava, sklopljenih ruku i s molitvom koja im je tek dodirivala usne, a tiho se prolamala cijelom Hercegovinom, čekali su riječi koje vode u sigurnu smrt.
Jedan po jedan, napuštali su braću. Poniznim koracima, baš onakvima kakvima su koračali kroz život, s krunicom čvrsto stisnutom u ruci, predali su se sudbini.
A sudbina od njih nije tražila ime i prezime.
Nije ih pitala za godine, nije željela znati za njihova djela.
Ona ih je nevine optužila svojim fikcijama. Svoje je zločine pripisala njima.
Provela ih je zadnji put samostanskim hodnicima koje je posvetila njihovom krvlju.
Pokazala im je, još jednom, plavo nebo iznad Briga, dok su oni kroz bol upirali oči u njega iščekujući Spas.
Živote im je ugasila vatrom.
Zabranila spomen.
Dugo smo o njima pričali šapatom, skrivajući se od crvene ruke koja ih je odvela. Teško je i danas pričati, još teže je svu bol urezati na papir.
Ipak, Brig najbolje priča svoju priču.
Daria Buljan
III. r., Gimnazija Marka Marulića, Tomislavgrad