Bilo je to godina davnih Osjećala se napetost i strepnja Sat je otkucavao brzo i bez ritma…   Dođe neko novo vrijeme Vrijeme bez vjere i ljubavi Otrgnuše dušu od

Duge haljine Fratarske U cijelosti bijahu U svjetlosti nestajahu Krvlju Jaganjčevom oprane Rukama Njegovim posvećene Miriše ljubav iz rane Haljine duge Fratarske Meni i tebi brate Neka komadić tkanine Ostane

Pogled ka Brigu priča priču. Brig. I njegova uzvišena blizina nebu. Mir njegovih samostanskih hodnika. Daske koje su osjećale korake Božjih slugu. Zidovi koji su godinama slušali i upijali riječi

O osvitu veljačanskih jutara, kada se poljanama obično širi miris raženog kruha hercegovačkih matera i dok djeca još nevoljko ustaju, zločinu krvničkom već bio je kraj. Široki Brijeg nikada nije

Franjevački samostan i poznata gimnazija na Širokom Brijegu doživjeli su veliku tragediju u veljači 1945. Partizani komunisti 7. i 8. veljače 1945. pobili su sve profesore i druge fratre koji

Nebeska Majko, Ubiše fratre naše…   Na Široki Brijeg Tebi posvećen, stigla garda partizana, bezbožna i krvi gladna.   Do hrama Božjega dođoše, svetište Tvoje unakaziše, djedovinu i svetinju obeščastiše.