03. prosinca, 2020.

LAŽNI POPIS ŽRTAVA JASENOVCA

Share on whatsapp
WhatsApp
Print Friendly, PDF & Email

Rijeka, 24. svibnja 2009. (Robert Frank / Novi list) – Popis je nastao u »radionici« Jasenovac Research Instituta iz New Yorka, politički vođenog iz Srbije, iza kojega se nalazi Bulajić, bivši diplomat SFRJ, dugogodišnji voditelj Muzeja genocida u Beogradu i predsjednik Srpskog Fonda za istraživanje genocida. Naši sugovornici Lucian Brumnjak i Adela Vidas, čiji su se poginuli članovi obitelji i sumještani našli na sumnjivom popisu kažu da se radi o srpskoj promidžbi usmjerenoj protiv Hrvatske.

Braću Maglica, Davida i Miroslava, rođene 1904. i 1908., njemački vojnici strijeljali su 10. listopada 1943. u istarskom selu Vabriga. Prema popisu jedne njemačke suradnice iz sela, u stvari, denuncijantice koja je još uvijek živa u Italiji, tu je noć strijeljano 12 ljudi. Tada 12-godišnja O. M. gledala je noćno odvođenje svog oca Miroslava i njegovog brata Davida na strijeljanje.

»Njemački vojnici usred noći su provalili u kuću i odveli oca kojeg sam tada zadnji put vidjela. Tada su ubijeni moj otac Miroslav i njegov brat David, dok je treći brat Martin ubijen kod Kršana«, kaže O. M.

Iako su sva tri brata u Istri okrutno ubili njemački vojnici, dvojica od njih, David i Martin, vode se kao da su ubijeni u koncentracijskom logoru Jasenovac!

»Zgrožena sam da se netko tako poigrava sudbinom dva moja strica, kao i mnogim drugim ljudima koji su ubijeni na području Istre, a prikazani su kao žrtve Jasenovca«, kaže O. M.
Ništa nije slučajno
Prema podatcima s internet stranica newyorškog Jasenovac Research Instituta (JRI), iako su ubijeni u Istri, braća Maglica nalaze se na popisu žrtava koncentracijskog logora Jasenovac. Lucijan Brumnjak, 75-godišnji Hrvat iz Mošćenica u proteklih nekoliko godina otkrio je ne samo taj, nego još 378 slučajeva u kojima su partizani i civili s područja Liburnije i Istre, koji su ili ubijeni u ratnim operacijama, ili su ih fašisti strijeljali, ili su čak završili u njemačkim koncentracijskim logorima, lažno prikazani kao žrtve Jasenovca. On smatra da te greške, koje se mogu pronaći na internet stranicama newyorškog Jasenovac Research Instituta, uopće nisu slučajne, već su očito dio, na određeni način, srpske promidžbe usmjerene protiv Hrvatske.

»Godinama sam istraživao kako su poginuli moji brojni rođaci i pretci s Male Učke, redom svi Brumnjaci, te sam došao do podataka koji su me zaprepastili. Od njih 21 koji su ubijeni u Drugom svjetskom ratu, nijedan nije bio žrtva Jasenovca, a na newyorškom popisu žrtava tog logora svi su, od prvog do zadnjeg, tako prikazani. U tom kontekstu navest ću imena samo nekoliko mojih Brumnjaka: moja nona Marija rođena 1868., strijeljana je 30. travnja 1944. na Maloj Učki; moja teta Vera, rođena 1923., sredinom 1945. vraćena je iz njemačkog koncentracijskog logora Dachau u Veprinac ispod Učke, izmrcvarena i polumrtva s tetoviranim brojem; Josip rođen 1882. i Ivan rođen 1889. ubijeni su u Dachau; drugi Josip rođen 1904. i Milan rođen 1925. ubijeni su u Stettinu; Antonija rođena 1889. i Marija rođena 1893. ubijene su u Auswitzu. Dakle, Brumnjaci su žrtve Drugog svjetskog rata, ali s Jasenovcem, gdje su očito poslužili za umjetno povećanje broja žrtava u promidžbene i političke, te tko zna kakve sve interese, nemaju nikakve veze«, kaže Lucian Brumnjak, koji već 40 godina živi i radi u Berlinu kao ovlašteni sudski tumač za hrvatski i srpski jezik.

Izmišljene brojke
Iako je službena brojka žrtava Jasenovca oko 75.000 ubijenih, prema newyorškom popisu Jasenovac Research Instituta u tom je logoru bilo oko 650.000 žrtava! Prema dostupnim informacijama, iza tog Instituta nalazi se bivši diplomat SFRJ dr. Milan Bulajić, dugogodišnji rukovoditelj Muzeja genocida u Beogradu i predsjednik Srpskog Fonda za istraživanje genocida. Da apsurd bude još veći, taj Institut, politički vođen iz Srbije, od newyorškog gradonačelnika Michael Bloomberga za svoj rad dobio je niz priznanja i počasti, pa čak u tom gradu, gdje stoluje UN, postoji spomenik Jasenovcu, dakako, s interpretacijom i brojkama koji se ekstremno razlikuju od stvarnosti.

Prema mišljenju i neslužbenim informacijama ravnateljice Spomen-područja Jasenovac Nataše Jovičić, zgrožene lažiranjem broja stradalih u Jasenovcu, kao i stavljanjem na popis desetaka i stotina tisuća onih koji s Jasenovcem nisu imali nikakve veze, upravo Milan Bulajić, zajedno sa Srboljubom Živanovićem te još jednim američkim profesorom s jednog virtualnog fakulteta, stoji iza svega što radi JRI u New Yorku.

»Lažima o broju stradalih u Jasenovcu svjesno se manipulira žrtvama i poviješću te oni koji se nalaze iza toga pokazuju svoje skrivene namjere. Nažalost, mi smo nemoćni u borbi protiv tog internet popisa, o čemu svjedoči činjenica da svaki mjesec dobivamo desetke pisama rodbine poginulih u Drugom svjetskom ratu koji su ogorčeni činjenicom da je Jasenovac, potpuno netočno u njihovim obiteljskim slučajevima, naveden kao mjesto pogibije. S nama u Jasenovcu oko te teme kontaktirao je i Ured predsjednika Mesića i Državno odvjetništvo, no svi smo nemoćni pred tim popisom s preko 600 tisuća žrtava. Jedino što mislim da se može napraviti je pokušati uz podršku vas iz javnih glasila animirati diplomaciju, odnosno da naše veleposlanstvo u Washingtonu zajedno s američkim veleposlanstvom u Zagrebu pokuša pronaći način kako riješiti sve veći problem. Toj se laži iz New Yorka, kojom se očito upravlja preko Beograda i određene skupine osoba, mora stati na kraj. Ovakva laž o Jasenovcu mora se zaustaviti«, kaže Nataša Jovičić.
Jovičić: Prolaze samo argumenti
Jovičić ističe da je Spomen-područje Jasenovac za uvrštavanje popisa svih žrtava Jasenovca u obliku knjige kao dijela stalnog postava prošle godine dobilo državnu nagradu Josip Juraj Strossmayer za najbolji pothvat na području društvenih znanosti.

»Upravo je objava te knjige s imenom i prezimenom svake žrtve pojedinačno, te uz napomenu da uz svako ime postoji referenca, naš najbolji doprinos borbi protiv laži JRI-ija«, kaže Jovičić. Ona ističe da se preko puta spomen područja Jasenovac nalazi spomen područje Donja Gradina u Republici Srpskoj – nekad je to bilo jedno spomen-područje – gdje je na ulazu na velikim pločama istaknuta brojka od 600 tisuća ubijenih u Jasenovcu!

Oni se očito oslanjaju na tendenciozne i netočne Bulajićeve teze i brojke iz JRI-ija u New Yorku. Najvažnije za BiH, a posebno za ovo područje u Republici Srpskoj je da što prije uđu u Međunarodnu radnu skupinu za obrazovanje o holokaustu, u koju je Republika Hrvatska ušla 2005. kada smo morali za svaku tezu, što iz spomen-područja, a što iz područja obrazovanja, argumentirano obraniti. Tamo se prihvaćaju samo relevantni dokumenti, a ne dopuštaju se proizvoljnosti kao u ovom srpskom slučaju gdje se javno iznose kao vjerodostojne potpuno lažne brojke i još se osobe koje nemaju veze s Jasenovcem prikazuju kao njegove žrtve, kaže Nataša Jovičić.
Forsiranje žrtava
Lucian Brumnjak iz Mošćenica kaže da ovakvu političku manipulaciju s Jasenovcem i brojem žrtava koje se neprestano forsiraju i to usred New Yorka, što po njegovom mišljenju šteti imidžu Hrvatske u svijetu, netko treba spriječiti.

»Pisao sam Spomen-području Jasenovac, predsjedniku Mesiću, načelnicima općina iz ovog kraja odakle je najviše žrtava svjesnom manipulacijom prikazano kao žrtve Jasenovca, ali nitko ništa nije napravio. Zbog toga sam razočaran. Zar ne bi bilo pošteno da se konačno sazna da je na newyorškom popisu Jasenovac Research Instituta 50 naših Lovranaca koji nisu ubijeni u Jasenovcu nego u ovim krajevima. Na tom popisu prikazano je da je 71 Opatijac ubijen u Jasenovcu, a nijedan tamo nije bio. Tako je lažno prikazano i 30 žrtava iz istarskog mjesta Novaki Motovunski, isto kao i 49 ubijenih u selu Šajini u siječnju ’44. U mjestu Tupljak, kraj Potpićna ubijeno je 39 osoba… U istarskom mjestu Beram kraj Pazina ubijeno je 16 osoba, nijedna u Jasenovcu, a sve su tako prikazane. Među njima je i Lovorka Golub rođena 1923., a ubijena 31. srpnja 1944. u selu Čerišnjevići na krajnje zvjerski način: mučena, silovana, skalpirana… Ubili su je talijanski crnokošuljaši koji su se nakon kapitulacije Italije nastavili boriti uz bok njemačkim nacistima. Njezin brat Silvano, također se vodi kao žrtva Jasenovca, a strijeljan je 11. rujna 1943. u Višnjanu. Iz istog sela Beram je bio i don Šime Frulič rođen 1878., a preminuo je u tršćanskoj bolnici od posljedica ozljeda koje je zadobio u tamošnjem zatvoru Coroneo. Opatijac Ljubomir Mrakovčić, čiji je grob u Mošćenicama, a po njemu je čak imenovana jedna ulica u Mošćeničkoj Dragi, vodi se kao žrtva Jasenovca, a ubili su ga njemački vojnici ispod Učke ’45. Tu na istom groblju pokopan je i Mikula Cvečić, koji se vodi kao žrtva Jasenovca iako ga je potkraj rata na brdu Kalac-Oliti iznad Mošćenica ubio njemački snajperist. Nadalje, kao žrtva Jasenovca vodi se i Lovranac Valentin Šanto, rođen 31. listopada 1905., a ubijen u njemačkom logoru Hersbrucku 23. veljače 1945. o čemu je njegova obitelj službeno obaviještena 1968. smrtovnicom Posebnog matičnog ureda za logoraše u njemačkom gradu Arolsenu«, kaže Lucian Brumnjak.
Na popisu i živi!
No, u cijeloj toj priči postoji i čovjek koji je živ, a po newyorškom popisu žrtava Jasenovca ubijen je u tom logoru prije 64 godine. Radi se o Lovrancu koji je navršio 90 godina i koji je dio rata proveo u talijanskoj vojsci nakon čega se vratio u Lovran. Zbog njegove poodmakle životne dobi ime mu ipak ne ćemo spominjati.

Lovranka Adela Vidas, rođena na Hreljinu prije 79 godina, zgranuta je popisom Jasenovac Research Instituta iz New Yorka po kojem su njezin otac i sestra stradali u Jasenovcu.

»Moji najmiliji nikada nisu ni nogom stali tamo gdje ih se smješta, život su izgubili na drugim lokacijama. Moj otac Fran Vidas, rođen 5. veljače 1886. u Hreljinu, okončao je svoj tužni život u zatvorskoj ćeliji 277 ležeći na podu 10. veljače ’45. u mjestu Landsberg gdje je bio zatočen. Moja sestra Ružica Vidas, rođena je 18. listopada 1922., poginula je u kući na rodnom Hreljinu 19. travnja 1945. od gelera njemačke granate koja je pala u naš vrt. Upravo zato protestiram na netočnu zlonamjernu informaciju i zato ne dopuštam da se moje pokojnike zlorabi jer ih se time ponovno ubija. Umorna sam od svega toga, no ne ću umrijeti dok se ovo ne ispravi i zato sam tražila pomoć od predsjednika Stjepana Mesića koji me uputio na Spomen područje Jasenovac. Mene smrt moje sestre i oca strašno boli i ne želim da to nikakav newyorški institut zlorabi«, kaže Adela Vidas. Ona je analizirala mnogo sudbina stradalih s Hreljina, njih čak oko stotinjak koji su prikazani kao žrtve Jasenovca, no došla je do zaključka da je eventualno samo jedna žrtva, a ni to nije sigurno, možda stradala u Jasenovcu.

»Došla sam do pouzdanih informacija da su oni ubijeni u partizanima, od čega je dio njih stradao 19. travnja ’45., a dio 7. listopada ’43. kada su trupe pod zapovjedništvom generala Ervina Romela, povlačeći se iz Afrike, prošle preko Hreljina i ostavile za sobom mrtve kojih je bilo posvuda. Svi su ti umrli partizani i civili poput moje sestre krivo i zlonamjerno prikazani kao žrtve Jasenovca«, kaže Adela Vidas. Ostatke pokojnog oca dopremila je u Hrvatsku i pokopala ga u Hreljinu 2004., a sada u Njemačkoj traži presudu iz 29. srpnja 1944. koja je njezinom ocu u Trstu izrečena na njemačkom vojnom sudu.
JRI vodi čovjek optužen za širenje rasne mržnje
Milan Bulajić svojedobno je izjavio na promociji svoje knjige »Jasenovac: uloga Vatikana u nacističkoj Hrvatskoj«, da je »istina o hrvatskom genocidu u koncentracijskom logoru Jasenovac zakopana u Vatikanu«, te da je »Sveta Stolica podržavala genocid učinjen u NDH u Drugom svjetskom ratu«. Prema zadnjim informacijama, Jasenovac Research Institute sada vodi Darko Trifunović, mlađahni Srbin protiv kojeg FBI vodi istragu zbog ugrožavanja demokracije i širenja mržnje na rasnoj osnovi!
Horvat: Bulajiću stalo samo do velikosrpske ideologije
Pater Vladimir Horvat, Isusovac, sveučilišni profesor u mirovini, autor knjige »Alojzije Stepinac – mučenik za ljudska prava«, ali i autor brojnih članaka o Jasenovcu, ističe da je 1986. – 1991. u Beogradu vodio župu sv. Petra te da se Bulajića sjeća jer je k njemu dolazio po neke informacije.

»Jednom zgodom sam ga pitao je li nova vlast nakon ’45. otvarala nove logore, a on je rekao – dakako, trebali su joj. Onda sam ga pitao slaže li se da je rabila i sve stare logore, na što je odgovorio – dakako. Na treće pitanje, a što je bilo s logorom Jasenovac, odgovorio je – e, to ne znam. Kada sam to pripovijedao u Zagrebu Josipu Manoliću, nasmiješio se i rekao: “Zar Milan Bulajić ne zna da je Jasenovac bio i partizanski logor”. Poslije sam doznao da je blizak Bulajićev rođak nakon ’45. bio šef partizanskog logora u Jasenovcu. Uglavnom, riječ je o čovjeku koji govori selektivno i reći će ono što mu odgovara. Ostalo, makar bilo utemeljeno, jednostavno će zanijekati. Džentlmenski rečeno, on prikriva činjenice. Nisam ga želio susretati, jer je riječ o krajnje negativnoj osobi. Njemu je samo stalo do velikosrpske ideologije, a Hrvatsku želi prikazati genocidnom i zato me ne čudi ovo što sada radi preko New Yorka«, kaže Horvat.
Bulajić: U logoru više stotina tisuća žrtava
Milan Bulajić potvrdio nam je u telefonskom razgovoru da je on osobno, otprilike 2000., bio inicijator i osnivač Jasenovac Research Instituta iz New Yorka. Kad je riječ o broju žrtava Jasenovca, Bulajić kaže da nema točnih podataka, pa on osobno vjeruje da je riječ o »više stotina tisuća«. Ta njegova procjena, zanimljivo, podudara se, što sam naglašava, i s procjenom Srboljuba Živanovića, koji tvrdi da je u Jasenovcu stradalo »preko 800.000 osoba«.

U 2005. srpski premijer Vojislav Koštunica svojim prijateljima u JRI čestitao je na njihovom radu te je istaknuo da je u »Drugom svjetskom ratu stotine tisuća Srba, Židova i Roma, muškaraca, žena i djece, kako starih tako i mladih, bilo ubijeno u jasenovačkom koncentracijskom kampu«. S obzirom da je dignuo ruke od JRI-ja, kako sam kaže, ne zna točno koji je popis žrtava na njihovoj internet stranici.
Napuhavanje zbog njemačke odštete
U svojim stavovima o više stotina tisuća jasenovačkih žrtava Bulajić je ugradio i stav Zemaljske komisije Hrvatske iz 1946. koja broj žrtava procjenjuje između 500 i 600 tisuća, ali isključivo zbog traženja ratne odštete. Pater Vladimir Horvat, komentirajući Bulajićeve teze, kaže da je plan Zemaljske konferencije Hrvatske bio napuhati brojke o žrtvama Jasenovca samo da bi se od njemačke strane dobila što veća ratna odšteta. »Stoga je s Bulajićeve strane tendenciozno službeno koristiti tu brojku koja nema objektivnu i povijesnu vrijednost«, kaže Horvat.

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x